Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Fabijan Šovagović

Biografija

Fabijan Šovagović

Neki glumci cijelog života igraju jednu te istu ulogu. To nikako ne važi za Fabijana Šovagovića, koji je u svojoj glumačkoj karijeri ostvario više od stotinu filmskih i kazališnih uloga, toliko različitih po karakteru. Bio je Matija Gubec, lord Machbet, žandar Mile Vrbica, Kikaš, partizan, slavonski seljak... i još mnogo toga. A u svakom slučaju je bio i ostao najveći hrvatski glumac svih vremena.

Hrvatski mjesečni časopis posvećen sedmoj umjetnosti za najboljeg hrvatskog filmskog glumca svih vremena odabrao je – Fabijana Šovagovića. Čovjeka koji je u svojim ulogama utjelovio sve elemente povijesti slavonske ravni – ponos i inat, bezgraničnu sreću i beskonačnu tugu.

Fabijan Šovagović rođen je 4. siječnja 1932. u Ladimirevcima, u tipičnoj slavonskoj obitelji, kao najmlađi od četvero djece Josipa i Tonke, zemljoradnika. Kao u nekom filmu o teškom životu slavonskog seljaka, koji se polako uspinje društvenom ljestvicom i dotiče zvijezde – upravo tako tekla je Fabijanova životna priča. U ranoj fazi djetinjstva preminuli su mu i otac i majka. Skrb o njemu, te braći i sestrama, preuzeo je stric Šime s obitelji.
Titulu Essekera Šovagović zaslužuje zbog činjenice da je u gradu na Dravi proveo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, a upravo je ovdje i napravio prve korake po daskama koje život znače. Nakon osnovne škole u Osijeku je završio i srednju građevinsku školu, te je čak počeo raditi kao građevinski tehničar. No, već mu je u to vrijeme jedina prava ljubav bila gluma, i to kazališna. U vrijeme školovanja započeo je kazališnu karijeru, glumeći i režirajući predstave u Ladimirevcima i u KUD Milica Križan, kako se u to vrijeme zvao HKUD Osijek 1862.

1953. godine, nakon nekoliko mjeseci provedenih u građevinskoj djelatnosti, Šovagović upisuje studij glume u Zagrebu, na Akademiji kazališnih umjetnosti. Nakon četiri godine uspješno je diplomirao i započeo glumiti u Zagrebačkom dramskom kazalištu. Te iste 1957. godine započeo je i filmsku karijeru, ulogom u filmu „Svoga tela gospodar“, prema kojeg je snimio Fedor Hanžeković prema pripovjetci Slavka Kolara. Kasnijih godina slijede uloge u „H8“ Nikole Tanhofera, mini-serija „Dnevnik Očenašeka“, „Bitka na Neretvi“, „Kuda idu divlje svinje“ i brojne druge uloge, koje su u filmovima i serijama do kraja Šovagovićevog života dosegnule brojku 137. Paralelno s filmskom tekla je i njegova kazališna karijera. Do 1966. godine bio je slobodni glumac, a tada postaje član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje će također ostvariti velike uloge – bio je Aleksa u Nušićevu djelu “Sumnjivo lice”, Dživulin u Držićevoj komediji “Dundo Maroje”, Lord u Shakespearovu “Machbetu”, te Estragon u Ionesovoj drami apsurda “U očekivanju Godota”.
Neko je vrijeme bio i član Teatra u gostima, kojeg je osnovao Relja Bašić, no vratio se u HNK. Za matičnu kazališnu kuću napisao je dramu „Sokol ga nije volio“, koja će kasnije postati i cijenjeni film. Dramu je napisao prema motivima iz svojeg djetinjstva, a u ovom će filmu odigrati i ulogu života.

Mada posvećen glumi, Šovagović je zasnovao i obitelj – 1963. godine ženi se Majom Blaškov, s kojom će dobiti dvoje djece. Anja (1963.) i Filip (1966.) također su danas cijenjeni hrvatski kazališni i filmski umjetnici, kojima je otac Fabijan prenio svoj glumački gen.

Šovagović je u životu odigrao neke od najupečatljivijih uloga hrvatske kinematografije – bio je Joža Sveti u „Brezi“, Mile Vrbica u „Kuda idu divlje svinje“, intelektualac sklon alkoholu u političkoj drami „Novinar“, opsjednuti statističar Fabijan u Tadićevom „Ritmun zločina“, pa čak i sam vođa seljačke bune Matija Gubec. No, mnogi će izdvojiti dva njegova ključna filma, o svoj patnji slavonskog seljaka – „Đuku Begovića“ i „Sokol ga nije volio“.
Dio nagrada koje je za svoja maestralne uloge primio tijekom karijere uključuju pulsku Zlatnu arenu, nagradu hrvatskog glumišta, ali i nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Posljednje desetljeće života Fabijana Šovagovića obilježile su bolesti, te tek povremeno pojavljivanje u kazališnim i filmskim ulogama. Mnogi pamte i njegovu ulogu u spotu za pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“ Miroslava Škore. Preminuo je u osvit novog milenija, 1. siječnja 2001., prepustivši mjesto na hrvatskoj filmskoj sceni i daskama koje život znače, nekom novom glumcu. Mjesto koje i danas stoji upražnjeno.

U rodnom selu Ladimirevci Šovagoviću je podignut spomenik. Od 2007. godine tijekom travnja u istom se mjestu održava i memorijal posvećen nikad prežaljenoj legendi hrvatskog glumišta.

CV

Ime:Fabijan Šovagović
Godina rođenja:4.I.1932.
Ladimirevci, Hrvatska
Godina smrti:1.I.2001.
Zagreb, Hrvatska
Područje:Kultura i umjetnost

Ključne godine:


1932.rođen u Ladimirevcima
1953.upisuje Akademiju kazališnih umjetnosti u Zagrebu
1957.diplomirao na Akademiji
1957.prva filmska uloga u „Svoga tela gospodar“
1958.glumi u filmu „H8“
1963.ženi se s Majom Blaškov
1963.rađa mu se kći Anja
1966.sin Filip
1969.film „Bitka na Neretvi“
1970.film „Lisice“
1971.serija „Kuda idu divlje svinje“
1980.serija „Velo misto“
1988.film „Sokol ga nije volio“
1991.film „Đuka Begović“
1997.posljednja filmska uloga u „Trećoj ženi“
2001.preminuo u Zagrebu