Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Josip Gutzmirtl

Biografija

Josip Gutzmirtl

U prvoj polovici šezdesetih godina 20. stoljeća, u redovima osječkog nogometnog drugoligaša koji je upravo tih godina čak tri puta promijeno svoje ime (1962. dotadašnji NK Proleter je preimenovan u NK Slavonija, da bi 1967. postao NK Osijek) istodobno su nastupala - trojica braće Gutzmirtl! Nešto slično, prema raspoloživim podacima, zapamćeno je još samo u Vardaru iz Skopja, kad su dres makedonskih "crveno-crnih" nosili Sokrat, Lazar i Ilija Mojsov. U splitskom Hajduku, pak, svojedobno su igrali braća Ivo i Zvonko Bego, dok je njihov najmlađi brat Boran nastupao samo za mladu momčad velikana iz Dioklecijanova grada.

Osječki nogometaši tih su šezdesetih godina već nastupali na stadionu u Gradskom vrtu, koji im je otvorio vrata još '58. Na žalost, iako su prema kvaliteti, s povremenim iznimkama, pripadali u red najboljih drugoligaških sastava, Osječani su morali čekati čak 21 godinu da bi vratili prvoligaški status, izgubljen ispadanjem Proletera 1956. iz Prve savezne lige. Tijekom šezdesetih, zapamćena je plejada koju su predvodili Matej Kasač, Boris Čulin, Branko Karapandža, Ivica Rukavina, Petar Lončarić, Josip Werner, Stevo Piljaš, Vilim Retl..., te - tercet Gutzmirtla. Dakako, bilo je to vrijeme, kad im je prezime pisano "po Vuku", dakle Gucmirtl. Najstariji bio je Ivan (1. svibnja 1940.), najmlađi Krešimir (23. studenoga 1943.), a srednji, Josip, rođen 16. ožujka 1942. godine postupno je izrastao u nogometaša koji je znatno nadmašio drugoligašku scenu. I nije se dugo zadržao u rodnom gradu. Osječku ligašku karijeru je započeo 1961. u Proleteru, da bi potkraj '64 iz novoimenovane Slavonije otišao u Zagreb, postao prvotimac Dinama i svrstao se u red najboljih nogometaša ikada rođenih u Osijeku.

Na onom starom osječkom stadionu, na kojem je ljeta '77 niklo današnje betonsko zdanje "u režiji" klupskog predsjednika Željka Hubera, Josip Gutzmirtl iz utakmice u utakmicu nadograđivao je ime koje je posta(ja)lo poznatije u nogometnim kuloarima Slavonije i Baranje, cijele Hrvatske, pa i ostalih prostora bivše Jugoslavije. Ne bi ga zadovoljavalo dva, tri, već je na prvenstvenim utakmicama «zabijao» i po četiri gola (o)krunivši tako akcije također vrsnih suigrača tog vremena. U grad na Dravi stizali su menedžeri najvećih klubova tog doba, pa su i najvatreniji navijači Slavonije počeli shvaćati da će popularni Guco (ili Joza, kako su ga također nazivali) kad-tad popustiti laskavim ponudama. Sve barijere otklonjene su ujesen '64, kad je Josip Gutzmirtl, na dvije utakmice zaredom, s Kladivarom iz Celja, pa Šibenikom u prvenstvu Druge savezne lige "zapad", postigao po četiri pogotka a Slavonija je pritom ostvarila istovjetne pobjede od po 6:0. Te zime Joza se otisnuo u Maksimir i to nakon što je u pet drugoligaških sezona postigao sveukupno 56 pogodaka.

Dugo je prepričavano kako su uporni bili predstavnici novosadske Vojvodine, koji su Gutzmirtla II. na sve načine pokušali privoljeti na potpis baš za klub iz vojvođanske metropole. Odvezli su Jozu na ručak u tada glasoviti "Čingi-lingi" na ulazu u Bilje, dugo objedovali, a onda krenuli natrag, u Osijek. Upornost Novosađana najlakše je oslikati podatkom o maratonska dva sata vožnje od Bilja do grada!! Nije ništa vrijedilo jer je otac nezaboravnog trojca Stjepan, svojedobno igrač i entuzijast donjogradske Olimpije, odredio je smjer, pokazavši svom srednjem sinu, novom «dragulju s Drave» – put u Zagreb. Početkom '65 odjenuo je plavi dres, ali kako je konkurencija u vršku Dinamova napada bila iznimno jaka, postao je tzv. «polušpica», ali veoma brzo nezamjenjiv u početnoj momčadi. Igrao je sve do 1973. godine, nastupio na 409 utakmica i pritom postigao 106 pogodaka. Navijači zagrebačkog kluba pamte ga ponajprije po nemjerljivom doprinosu osvajanju Kupa velesajamskih gradova (preraslog u Kup UEFA, sadašnja Europska liga) rujna 1967. Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl i Rora prometnuli su se u jedinu momčad iz Hrvatske, koja se može podičiti europskim pokalom. K tomu, Gucino je ime upisano i u elitni popis kapetana maksimirskog kluba…

Svi, koji su imali sreću i poznavati ga, pamte Gucu kao vrhunsku osobu, a nogometni stručnjaci slažu se u procjeni, da je, kao igrač plemenita kova, bio jedan od najvećih nogometaša poniklih u Osijeku, dokazan na vrhuncu karijere i na europskoj pozornici. Naprasno je, za vrijeme rutinskog, kontrolnog pregleda srca, preminuo u Zagrebu, 24. studenoga 2009., točno sedam godina nakon također nenadane smrti starijeg brata Ivana. Josip Gutzmirtl pokopan je 27. studenoga 2009. na zagrebačkom Mirogoju.

CV

Ime:Josip Gutzmirtl
Godina rođenja:16.III.1942.
Osijek, Hrvatska
Godina smrti:24.XI.2009.
Zagreb, Hrvatska
Područje:Sport

Ključne godine:


1942.rođen u Osijeku
1961.počinje igrati za NK Proleter (kasnije NK Slavoniju, a današnji NK Osijek)
1964.prelazi u zagrebački NK Dinamo
1967.s Dinamom osvaja Kup velesajamskih gradova
1973.završava sportsku karijeru
2009.umire u Zagrebu