Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Alexander Roda Roda

Biografija

Alexander Roda Roda

„Što radi moj stari Osijek? Vjerujte mi, živio sam tamo više od deset godina, a te godine brojim u najljepše svoga života. Još i danas smatram Osijek svojim domom, jer sam tamo proživio jedno desetljeće mladosti i bezbrižnosti.“ – tako je u jednom od intervjua govorio pisac, satiričar Sandor Friedrich Ladislaus Rosenfeld, koji će u povijesti biti upamćen pod pseudonimom Alexander Roda Roda.

Alexander Roda Roda, odnosno Sandor Friedrich Ladislaus Rosenfeld, ili jednostavnije (kako ga je upamtio svijet) – Roda Roda – rođen je 13. travnja 1872. godine u Drnowitzu (Moravska), na području današnje Češke. No, ovaj zaljubljenik u slavonsku ravan kasnije će čak krivotvoriti dokumente, te kao mjesto rođenja prikazivati Zdence, nedaleko Orahovice. Pravi razlog ovog falsificiranja nije poznat, no najvjerojatnije je Roda Roda to učinio iz velike ljubavi prema ovom kraju. Ime je promijenio vjerojatno zbog želje za prikrivanjem svojih židovskih korijena. Umjesto Sandora postao je Alexander, a prezime Roda Roda dao si je u tradiciji ondašnjih slavonskih sela, gdje obitelji nisu bile prepoznavane prema prezimenima, nego prema nadimku. Izvjesno je da su se na kući budućeg vrsnog satiričara gnijezdile rode, pa se izbor, utemeljen na obiteljskom nadimku, učinio logičnim.

Još je u ranom djetinjstvu Roda Roda preselio s obitelji u Slavoniju, a često će i kasnije svojem imenu dodavati pridjevak Slavoniter. Do sedme godine života školovao se isključivo kod pravoslavnog svećenika iz Bara. 1878. godine po prvi se put susreće s Osijekom, gdje dolazi na dvogodišnje školovanje. Gimnaziju je nakon toga pohađao u Moravskoj, no najsretniji je ipak bio u vrijeme praznika, što je i sam spomenuo u svojim djelima. Veselio se svaki put iznova povratku u slavonsku ravnicu. Obitelj mu se u međuvremenu nastanila nedaleko Našica.
Ubrzo izrasta u pravog buntovnika, obiteljsku crnu ovcu. Otac ga 1890. nakratko šalje u Beč, na studij prava, no ubrzo mu predlaže vojničku karijeru. Alexander je ovaj prijedlog objeručke prihvatio, te je nakon jednogodišnje obuke u Zagrebu i Grazu, kao mladi topnički kadet 1894. godine prema vlastitom izboru stigao u Osijek.

Grad na Dravi u to je vrijeme jedno od važnijih austrijskih vojnih uporišta, s Tvrđom, vojnom utvrdom izgrađenom prije gotovo dva stoljeća. U Osijeku Roda Roda počinje zapisivati svoje dogodovštine i razmišljanja. Opisuje tada još mali grad, „prašnjavih uličica i minijaturne tvrđave“, koji mu je sve više prirastao srcu. Pisao je o vojničkom životu, ali i svojim nestašlucima – bijegovima iz spavaonice, kupanju u Dravi, kartanju, plesovima; čak je opisao i jednu svoju egzhibiciju – ulaskom na konju u gradsku kavanu. Osijek voli, ali prezire njegovu malograđanštinu, čije su kritike slobodoumlju često bile uperene upravo protiv njega.
Uživao je u svojoj reputaciji, te je uspješno zavodio mlade glumice iz ondašnjeg kazališta. Stanovao je u Donjem gradu, a zatim i u Tvrđi. Njegovi su stanovi uvijek bili otvoreni za provode popraćene bukom, koji su trajali dugo u noć, uz stalno negodovanje susjeda. No, vojnička plaća ne bi mu bila dostatna za stil života koji je vodio – uvelike mu je financijski pomagao brat. U „osječkoj fazi“ rodio se i njegov književni pseudonim, koji je od 7. svibnja 1899. i službeno smio koristiti, odlukom Poglavarstva Grada. Tada se zove Alexander Roda, a 1906. godine pridodaje prezimenu još jedno – Roda. U osječkom tisku objavio je svoje prve humoreske, pisane na njemačkom jeziku. 1900. godine objavljuje prvo djelo – „Simplicissimus“.

Burni ljubavni život zaslužan je i za njegov odlazak iz Osijeka. U kazališnoj sezoni 1900./1901. Alexander se zaljubio u gostujuću plesačicu Adelu Sandrock, iznimno popularnu u Srednjoj Europi na prijelazu stoljeća. Nakon brojnih avantura s mladim glumicama, Alexander je smatrao da je spreman za brak. No, vojnicima nije bilo dozvoljeno ženiti glumice. Zato je od cara Franje Josipa zatražio otpust iz vojske. Adela Sandrock se u međuvremenu predomislila, te odabrala karijeru umjesto ljubavi. Roda Roda je u međuvremenu dobio otpust iz vojske (6. svibnja 1901.) , te je skinuo odoru i zauvijek napustio Osijek. U gradu na Dravi ipak će ostvarivati zavičajno pravo sve do 1929. godine, a slavonski motivi zauvijek će ostati dio njegovog književnog opusa.

U Beču, a od 1904. i u Berlinu, počinje objavljivati priče i romane, inspiriran Osijekom i cijelom Slavonijom. Nastaju drama „Dana Petrović“ (1902.), prerada sestrinogromana „Milan Reitet in die Nacht“ (1910.), te zbirke novela: „Die Sommerkönigin“, „Dieser Schurk der Matković“ iz 1904. i „Adelige Geschichten“ (1906.). Iz 1910. godine datira i njegov najpoznatiji roman „Vragolije tatina sina Marije“. 1905. se oženio barunicom Elsbeth von Zeppelin, s kojom živi na relaciji Beč – Muenchen.
Slavonija se manje pojavljuje u novijim zbirkama, iza 1910. godine, no romanom „Roda Rodas Roman“ iz 1925. nakratko se, barem mislima i pisanjem, vraća u stari zavičaj. Posljednji objavljeni roman mu je „Die Panduren“ iz 1935. godine.

Njegov književni opus, mada u cijelosti pisan na njemačkom jeziku, poznavatelji i kritičari svrstavaju odmah uz bok djelima Ivana Kozarca i Josipa Kozarca, po utjecaju koji je Slavonija izvršila na njega. Stilski, djela su mu pisana suvremenim stilom, duhovita i najčešće satirična – u skladu s osobnošću, ali i bečkom okolinom u kojoj je stvarao svoj „slavonski opus“. U svojim djelima je ismijavao malograđanštinu, te je često bio na udaru publike. No, oni koji su njegovo djelo razumjeli rado su ga ugostili na brojnim turnejama i gostovanjima, često izvođenima u kabareima. Za života na putovanjima od Bruxellesa do Istambula, stekao je niz prijatelja – pisaca, glumaca, umjetnika i drugih umjetnika. 1928. preselio je u Berlin, gdje je pisao filmske scenarije i glumio austrijske časnike u nekoliko filmova.Njegovo ime se pojavljuje u „Der falsche Feldmarschall“ (1930.), u kojem je glumio i pisao dijaloge; „Er und deinde Schwesster“ (1931.) – kao glumac i dijalogist; „Der Raub der Mona Lisa“ (1931.) – kao glumac; „Liebeskommando“ (1931.) – scenarij; te „Der Feldherrnhügell“ (1932.) – uloga i scenarij.
U strahu od nacista (kao pokršteni Židov), Alexander je 1933. godine preselio u Graz, te postepeno ulazi u financijske poteškoće, te gubi njemačko književno tržište. Veći dio 1937. godine provodi u Slovačkoj, a 1938. odlazi u Švicarsku. U siječnju 1941. godine preselio je u Sjedinjene Američke Države.

Porijeklom Židov, rođenjem Moravac, po izboru i zavičajnom pravu Osječanin i Slavonac, Austrijanac i Nijemac, koji je stvarao na njemačkom jeziku, satiričar Alexander Roda Roda preminuo je u New Yorku, 20. kolovoza 1945. godine. Njegova je urna 1948. godine prenesena u Beč, gdje je pohranjena na gradskom Centralnom groblju.

U Beču jedna od ulica u 21. Distriktu nosi njegovo ime, u Berlinu se nalazi ploča s njegovim imenom na zgradi u kojoj je živio, dok se bista Alexandera Rode Rode nalazi pred ulazom u središnju zgradu Gradske i Sveučilišne knjižnice Osijek (Europska avenija).

CV

Ime:Alexander Roda Roda
Godina rođenja:13.IV.1872.
Drnowitzu (Moravska), Češka
Godina smrti:20.VIII.1945.
New Yorku, SAD
Područje:Kultura i umjetnost

Ključne godine:


1872.rođen u Drnowitzu (Moravska)
1878. – 1880.školuje se u Osijeku
1890.kratko studira pravo u Beču
1893.započinje vojničku obuku
1894.počinje vojnu službu u Osijeku
1899.mijenja ime u Alexander Roda
1900.objavljuje prvo djelo „Simplicissimus“
1901.odlazi u Beč
1910.objavljuje „Vragolije tatinog sina Marije“
1941.preselio u SAD
1945.preminuo u New Yorku