Franjo Krežma

Legenda kaže da se Niccolo Paganini u sviranju violine natjecao sa samim đavlom. Uz umjetnike je u pravilu uvijek povezana neka priča, često vezana uz sam njihov karakter. A violinisti su u svijetu oduvijek bili priča za sebe – umjetnici u punom smislu te riječi. Paganini je jedan i jedinstven, no jedinstveni su i svi drugi violinisti. Jednako poseban je i Osječanin Franjo Krežma, koji je jednom prigodom čak i zasvirao na Paganinijevoj violini.

Franjo Krežma (odnosno Franz Krezma, kako je ostao upamćen u zemljama njemačkog govornog područja), rođen je 2. rujna 1862. godine u gradu na Dravi. Svijet će ga upamtiti kao nevjerovatno nadarenog mladića, vrsnog violinistu i skladatelja, koji će svojim umjetničkim doprinosom i legendarnošću stati uz bok samom Paganiniju. Još kao dječak pokazao je velik interes za glazbu i u školskim će danima postati pravi violinski virtuoz.
Glazbu je učio u Zagrebu, kod Đure Eisenhuta, a nakon toga i u prijestolnici Austro-Ugarske, u Beču. U Bečki konzervatorij stupio je još kao devetogodišnjak, kao najmlađi student ovog konzervatorija ikad! Studentske dane završio je na početku puberteta, s 13 godina. Nakon toga je započeo spektakularnu karijeru diljem Europe. Već kao šesnaestogodišnjaka obožavala ga je koncertna publika u Rimu, Pragu, Veneciji, Genovi i Parizu. U Italiji je dobio zasvirati na Paganinijevoj violini, a u dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u "Bilse orkestru", koji je imao u Berlinu službeni naslov "Bilse'sche Kapelle" iz kojeg je kasnije 1885. godine nastala današnja "Berlinska filharmonija".

Cijenili su ga brojni slavni umjetnici, poput Giuseppea Verdija i Franza Liszta (s potonjim je u jednoj prilici i svirao). Skladao je jednu simfoniju, nekoliko marševa i plesova za orkestar, te tri uvertire. Svi su se slagali kako će za života Krežma nadmašiti svog uzora, Paganinija. Nažalost, smrt se ispriječila u ostvarenju još veće karijere i stvaranju još veće legende.
Franjo Krežma preminuo je kao 19-godišnjak, u Njemačkoj, 5. lipnja 1881. godine. Njegovo ime danas u Osijeku nosi jedna osnovna škola, Društvo prijatelja glazbe, komorni orkestar, ali i memorijal, odnosno susret mladih gudača.

Ključne godine: