Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Matija Petar Katančić

Biografija

Matija Petar Katančić

Kada slijedeći put u rukama budete imali Bibliju, sjetite se osobe koja je zaslužna što pred sobom imate tekst na hrvatskom jeziku. Njegovo ime je Matija Petar Katančić i prevoditelj je prvog cjelovito tiskanog Svetog pisma na hrvatski jezik. Matija Petar Katančić svoje školovanje i najbogatije stvaralačke dane proveo je - u Osijeku.

Matija Petar Katančić rođen je u Valpovu 1750. Kao mlad ušao u franjevački red. Franjevački samostanski kompleks u osječkoj Tvrđi bio je krajem 18. i početkom 19. stoljeća najvažnije žarište kulture i obrazovanja, ne samo Slavonije, već mnogo šire. Djelovala su tu čak dva fakulteta: Studium Philosophicum Essekini (filozofski) i Studium theologicum Essekini (bogoslovni). Godišnje je studiralo dvadesetak studenata koji su zajedno s profesorima i stanovali u samostanu. Tu je studirao, živio, kasnije i služio kao profesor - Matija Petar Katančić - najučeniji Slavonac svojeg vremena, najznačajniji predstavnik prosvjetiteljstva u Hrvatskoj. Slavonski velikan uma, značajni hrvatski književnik, uvaženi latinist, cijenjeni sveučilišni profesor poetike, arheologije i numizmatike.

Osim u Osijeku studirao je i u Budimu. Nakon studija vratio se u Osijek za profesora franjevačke gimnazije. Ne htijući predavati na njemačkom jeziku, 1788. odlazi u Zagreb, kasnije u Peštu. 1795. dodijeljena mu je na tom fakultetu katedra starina, arheologije i numizmatike, a 1797. i naslov doktora filozofije.

U svojem književnom radu bio je predstavnik kasnog pseudoklasičnog pjesništva. Poznavatelji povijesti književnosti kažu kako je hvalospjeve pisao po uzoru na Horacija, a pastirske pjesme po ugledu na grčko i rimsko pjesništvu. Njegove prigodničarske latinske pjesme izdane su skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales) 1791.

Pa ipak, najveće se znanje i trud ovog svestrano obrazovanog franjevca ogleda u njegovom prijevodu Svetoga pisma objavljenog 1831, šest godina nakon njegove smrti. Preveo je cijeli Stari zavjet (u četiri knjige) i Novi zavjet (u dvije knjige) i to tako da je donosio hrvatski prijevod i paralelno latinski tekst. To je prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatski, s kratkim komentarima.

O Katančiću se kao o knjižveniku, versifikatoru, filologu i prevoditelju znatno više zna nego o njemu kao arheologu, geografu, numizmatičaru i epigrafu, premda taj dio predstavlja njegovu glavnu životnu preokupaciju. Baš ti rezulati uvrstili su Katančića u kontekst europskog kulturnog naslijeđa.

Značajan je njegov doprinos arheološkoj znanosti, pa se i danas u stručnoj literaturi o rimskoj Panoniji, Katančićevo ime ne može mimoići. Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvata, Rasprave o miljokazu (Dissertatio de columna milliaria), u kojoj opisuje rimski miljokaz pronađen kod Osijeka. Kao povjesničar oslanjao se na „oči povijesti“ arhelogiju, epigrafiju, numizmatiku, geografiju i kartografiju i po tome se smatra začetnikom moderne hrvatske arheologije.

Prvo znanstveno promišljanje o porijeklu i prazavičaju Šokaca poteklo je upravo iz Katančićevog pera. Polazeći od gledišta da su Hrvati izravni potomci Ilira, naziv Šokac doveo je Katančić u vezu s planinom Succus, koja je u dalekoj prošlosti dijelila Tračane od naših starosjedilaca Ilira. Kako Ilire zovu tada Succi, otud Sukci i naposljetku - Šokci

Poznata je i njegova sudbina na katedri za starine i numizmatiku na sveučilištu u Pešti. Zbog njegovih prohrvatskih i naprednih stavova, 1798. otvoren »slučaj Katančić«: maknut je s fakulteta kao »mentalno neizlječiv i trajno radno nesposoban«, a zatim prisiljen tražiti mirovinu, uvjetovanu odredbom da ima predati Sveučilištu sve znanstvene radove i trajno ostati u Pešti.

Umirovljen je 1800. Do 1809. boravio u franjevačkom samostanu Provincije sv. Marije u Pešti, potom u središnjem samostanu Provincije sv. Ivana Kapistrana u Budimu, ne izlazeći do kraja života izvan samostana, niti djelujući u javnosti. Umro je 1825. Pokopan je u kripti budimskoga samostana sv. Stjepana Prvomučenika

Kada je 1902. primao Nobelovu nagradu Theodor Mommsen, njemački povjesničar i književnik, za svoj najvažniji oslonac i uzor naveo je Essekera Matiju Petra Katančića.

CV

Ime:Matija Petar Katančić
Godina rođenja:12.VIII.1750.
Valpovo, Hrvatska
Godina smrti:24.V.1825.
Budim, Mađarska
Područje:Znanost i obrazovanje

Ključne godine:


1750.rođen u Valpovu
1791.objavljena zbirka poezije Jesenski plodovi
1795.vodi katedru povijesti i arheologije Sveučilišta u Pešti
1797.dobiva titulu doktora filozofije
1800.prisilno umirovljen
1825.umire u Pešti
1831.objavljen njegov prijevod Svetog pisma na Hrvatski jezik