Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Viktor Axmann

Biografija

Viktor Axmann

Viktor Axmann je arhitekt i urbanist koji je Osijeku dao europski štih. Osijek se u Axmannovo vrijeme intenzivno mijenjao, uzrastajući iz skromnog gradića u moderni srednjoeuropski grad

Kaže se kako grad prvenstveno čine ljudi. Ljudi koji u njemu žive i stvaraju. Među njima postoje i neki posebni ljudi, ljudi koji planiraju grad i gradske prostore – urbanisti i arhitekti. Bez njihova osmišljenog djelovanja grad bi bio obična naplavina bezličnih građevina bez smisla, stila i reda. Otprilke onako kako danas izgledaju neke od osječkih ulica u kojima između obiteljskih kuća i vrtova, gotovo preko noći, izniknu nakaradne stambene višekatnice. Kao da u današnjem Osijek više ne stanuje ni jedan urbanista. Nitko tko odgovorno i kompetentno razmišlja o urbanom oblikovanju grada. A, nekada ih je u ovome gradu bilo... Jedan od nesumnjivih Essekera koji je svojim znanjem i radom osmišljavao grad, njegove građevine, ulice i čitave kvartove kojima danas s ugodom prolazimo, bio je i Viktor Axmann, čovjek koji je najviše pridonio početnoj modernizaciji Osijeka u prvoj polovici 20. stoljeća. Viktor Axmann rodio se 29. kolovoza 1878. godine u uglednoj osječkoj njemačkoj obitelji. U Munchenu je 1900. godine diplomirao arhitekturu na tamošnjoj Visokoj tehničkoj školi, a potom odlazi na stručno usavršavanje u Beč, gdje se upoznaje sa suvremenim srednjoeuropskim urbarhitektonskim strujanjima. Nakon Beča, jedno vrijeme radi u Rijeci i Zagrebu. Godine 1905. vraća se u rodni Osijek, otvara arhitektonski atelier i u njemu radi sve do 1945. godine. Iako je 1922. godine slavenizirao svoje ime i prezime u Vladoje Aksmanović, ni to mu nije pomoglo kada su ga tadašnje "revolucionarne vlasti" protjerale 1945. godine u radni logor u Valpovo gdje je 3. ožujka 1946. godine i preminuo od posljedica tifusa.
"Osijek se u Axmannovo vrijeme intenzivno mijenjao, uzrastajući iz skromnog gradića u moderni srednjoeuropski grad. U vrijeme plodnog i nadasve humanog djelovanja Axmann je bio značajan sudionik onovremenih događaja u gradu Osijeku. Stručnim i društvenim radom četrdeset godina je usmjeravao rast modernog Osijeka. Pripada generaciji hrvatskih arhitekata koja je u europskom ozračju utemeljila i afirmirala hrvatsku secesiju i modernu. Ostvario je opsežan, kompleksan i respektabilan urbarhitektonski opus, uvažavajući poimanje humanog grada, od pojedinačnih urbanističkih projekata do uličnih poteza, trgova i parkova. U svojoj prvoj osječkoj fazi izrađuje urbanistička rješenja za nove ulice u samom centru, nove kvartove i parkove" – zapisao je dr. sc. Viktor Ambruš u svojoj doktorskoj disertaciji "Viktor Axmann i izgradnja modernog Osijeka".

Axmannovo rješenje novog gradskog centra, koje je trebalo biti smješteno na potezu od glavne pošte na zapadu, Tvrđena istoku, Drave na sjeveru i sadašnje Vukovarske ulice na jugu, 1909. godine poslužilo je kao predložak za izradu Regulatorne osnove za grad Osijek 1912. godine.

Opisujući značaj Axmannova djela, dr. Ambruš nadalje ističe: "Humani karakter Axmannovih urbanističkih rješenja ogleda se najbolje u Sakuntala parku (današnje Preradovićevo šetalište), koji je peojektirao u secesijskom slogu pod utjecajem europske urbane misli tog vremena. Urbanističkim rješenjem Sakuntala parka postigao je skladan suodnos kvalitete urbanog prostora, rijeke, bloka i parka i ravnotežu urbanih elemenata, ugaonih zgrada i spomenika. Axmann je jedan od naših prvih hrvatskih arhitekata koji misli urbanistički. Njegovo rano razdoblje (1905. – 1914.) određeno je secesijskom arhitekturom i utjecajem bečke škole. Najznačajnija djela iz tog razdoblja su kuća Čačinović (uglovnica na Preradovićevom šetalištu uz zgradu kina Europa) i zgrada robne kuće Stanetty (na njezinom mjestu danas je Nama na središnjem trgu). Axmannovo ključno djelo iz tog razdoblja bez sumnje je zgrada kina Urania iz 1912. godine. To je jedno od rijetkih djela hrvatske secesije koje je postiglo prestižno međunarodno priznanje u Beču."
Axmann je bio i sudionik glasovitog VIII. kongresa arhitekata u Beču na kome je utvrđeno kako se planiranje grada ne smije shvaćati kao običan prometno-građevinski pravac, već da postupak planiranja mora uzeti u obzir prošlost, potrebe sadašnjosti i ciljeve budućnosti. Nakon Prvog svjetskog rata, Axmann postupno napušta secesijske oblike slijedeći suvremena modernistička kretanja. U tom razdoblju Axmann realizira u Osijeku nekoliko zapaženih ostvarenja. Među inima: Naučnički dom i Ispostavu ureda za osiguranje radnika (1923.), dva bolnička paviljona osječke bolnice (1925.), Sokolski dom (1928.), Đački dom (1929.), palaču Okružnog ureda za osiguranje radnika u suradnji s D. Špillerom i J. Kastlom (1936. današnji Dom zdravlja) i Dom mirovinske zaklade tvornice žigica „Drava“ (1940.).
- Zrelo Axmannovo razdoblje, od 1920. do 1945,. godine, pripada duhu moderne, kada je istočno od Tvrđe sagradio rezidencijalni dio grada, kojim se pridružuje djelima vodećih hrvatskih arhitekata moderne koji su otvorili bitna programska, planerska, prostorno-organizacijska i oblikovna pitanja. Osebujno poimanje Axmannova urbarhitektonskog razvoja grada analogno je onovremenim europskim uzorima. Zaslugom Viktora Axmanna grad Osijek se ulančao u jedinstveni urbarhitektonski hrvatski i europski korpus moderne 20. stoljeća – zaključio jer dr. Ambruš.

Inače, Viktor Axmann je u Osijeku projektirao više od trideset stambenih objekata, sedam javnih i dvadesetak tvorničkih zgrada. Osim u Osijeku, projektirao je i u Donjem Miholjcu, Virovitici, Bjelovaru, Rumi, Đakovu, Vukovaru, Vinkovcima i Beogradu. Kao zanimljivost valja izdvojiti i slkjedeću priču iz Axmannova života: Ubrzo nakon što je 1907. u Osijeku osnovano Hrvatsko narodno kazalište, pokrenuta je inicijativa za gradnju nove i reprezentativne kazališne zgrade. Tim povodom su Hrvatsko kazališno društvo i gradska uprava naručili 1909. od arhitekta Viktora Axmanna izradu položajnoga nacrta kazališta. Axmann je u svom projektu predložio dvije varijante. U prvoj, kazalište smješta na prostor nekadašnjega Vijećničkog trga, današnjega Parka Petra Krešimira IV. Prostor je urbanistički zanimljiv, budući da na novome gradskom trgu Axmann vizionarski planira izgradnju nekoliko utilitarnih objekata — Hrvatskoga kazališta, Gradske vijećnice i Gradske kuće. Prema drugoj, skromnijoj zamisli, predložena je nešto zapadnija lokacija na nekadašnjem Žitnom trgu (današnji Gajev trg).
Nažalost, najprije Prvi svjetski rat, pa potom velika gospodarska kriza, zauvijek su odgodili i izgradnju nove kazališne zgrade, ali i čitavog projekta izgradnje novog gradskog centra s nizom kapitalnih i reprezentativnih gradskih zdanja.

CV

Ime:Viktor Axmann
Godina rođenja:29.VIII.1878.
Osijek, Hrvatska
Godina smrti:3.III.1946.
Valpovo, Hrvatska
Područje:Kultura i umjetnost

Ključne godine:


1878.rođen u Osijeku
1900.diplomirao arhitekturu u Munchenu
1901.radi u Beču, Rijeci i Zagrebu
1905.vraća se u Osijek
1909.predlaže rješenja za novi centar Osijeka
1912.projekt kina Urania osvaja prestižno priznanje u Beču
1922.mijenja ime u Vladoje Aksmanović
1946.umire u radnom logoru u Valpovu