Vilma Vukelić - Miskolczy

„Na svijetu ne postoji čovjek koji bi bio pusti proizvod slučaja. Ono što čovjek postane, koliko u dobrom, toliko i u lošem smislu, ni u kojem slučaju ne može zahvaliti samo sebi: on je bezuvjetno jedna od karičica u lancu naraštaja i jedino ga se tako može shvatiti i protumačiti.“ – zapisala je svoje razmišljanje u autobiografskoj prozi „Tragovi prošlosti“ Vilma Vukelić, spisateljica koja je Osijek doživjela, proživjela i u svojim knjigama oživjela na njemačkom jeziku.

Vilma Vukelić, koja je prije udaje nosila obiteljsko prezime Miskolczy, rodila se u Osijeku 8. veljače 1880., a povijest ju je upamtila kao vodeću hrvatsku književnicu koja je stvarala na njemačkom jeziku, romansijerku i književnu kritičarku starog Osijeka. Vilma je rođena u obitelji osječkog ekonomista Juliusa Miskolczyja, predsjednika Trgovačko obrtničke komore. Imala je i židovsko ime – Frumet – koje na hebrejskom znači pravičnost.

U gradu na Dravi završila je osnovnu školu, a nakon toga je pohađala osječku Višu djevojačku školu. Obrazovanje je nastavila u Beču, gdje je boravila od 1893. do 1895. godine. Maturirala je tek 13 godina kasnije, u Rijeci.
Svoj prvi feljton slavna će spisateljica i kroničarka objaviti 1897. godine u broju 92. časopisa „Drava“. 1902. godine Vilma se udala za Milivoja Vukelića, vojnog časnika i književnika koji je stvarao pod pseudonimom Milkan Lovinac. Milivojev otac Lavoslav Vukelić također je imao književni talent, te je objavljivao pjesme. U braku s Milivojem Vilma će roditi četvero djece, a svakako je najzanimljivija činjenica vezana uz obiteljski podmladak ona o sinu Branku koji je radio kao obavještajac u Japanu. 1903. godine sa suprugom je preselila u Zagreb.
Mada majka i supruga, Vilma je uspjela upisati studij kemije na Prirodoslovnom fakultetu u Muenchenu 1911. godine, no zbog Prvog svjetskog rata studij nikad nije završila. Od 1933. do 1937. godine živjela je i stvarala u Parizu, a nakon toga se ponovno vratila u Zagreb.

Za života Vilme Vukelić objavljena je samo jedna njezina knjiga – 1923. godine izlaze „Die Heimatlosen“ (Ljudi bez domovine), romaneskna kronika o životu židovske etničke zajednice u Mađarskoj u desetljeću prije Prvog svjetskog rata. Roman je hvaljen u časopisu zagrebačke židovske mladeži „Gideon“. Napisala je kasnije brojna djela – „Okruženje“ (1947.), na temelju kojeg je nastao i filmski sinopsis „Grad u tmini“; roman „Sjetva“ (1950.) oslikava hrvatsku političku panoramu od 1913. do 1921. godine; odgojno-obrazovni roman „Čovjek na mostu“ (1955.) opisuje zagrebački život između dva svjetska rata; višenacionalnom zajednicom bavi se proza „Dvanaestorica za stolom“ (1955.). Na hrvatski jezik prevedena je memoarska proza „Tragovi prošlosti“ i „U stiješnjenim granicama“, kronika Osijeka u vrijeme vladavine ozloglašenog Khuena Hedervaryja.
Suvremenici, ali i analitičari njezinog života i djela, Vilmu Vukelić opisuju kao lijevo orijentiranu intelektualku, koja se zanimala za socijalnu građansku podvojenost. Osim pisanjem, Vilma Vukelić bavila se i prevođenjem s hrvatskog na njemački jezik – djela Bogovića, Badalića, Šenoe, Arnolda, Kranjčevića, Begovića i drugih autora u njezinom prijevodu objavljivana su u nedjeljnom izdanju „Drave“, te povremeno u „Agramer Tagblattu“ i „Agramer Zeitungu“. Prijevodi iz „Drave“ kasnije su objedinjeni u zbirci „Cvjetovi iz hrvatskog pjesničkog gaja“.

Iza nje nisu ostale samo zapisane riječi, nego i slike i crteži. U mladosti se susretala i družila, te učila od Adolfa Waldingera, velikog osječkog slikara. Neobjavljena rukopisna i slikarska ostavština Vilme Vukelić čuva se danas u Državnom arhivu u Zagrebu, unutar obiteljskog fonda Vukelić- Miskolczy. Unutar obiteljskog sačuvan je i crtaći blok koji sadrži njezine crteže tušem i olovkom, akvarele i „Farbenstudies“. Njeno slikarstvo, jednako kao i prozni rad, odlikuje ideja plein aira, slika rađenih u punom svjetlu i na otvorenom, u svijetlim bojama.

Oslabljenog zdravlja (oboljela od tromboze), Vilma Vukelić je posljednje godine života provela u svojoj sobi, u krevetu, u kojem je gotovo do samog kraja pisala. Umrla je u ožujku 1956. godine, u 76. godini života. Sahranjena je na zagrebačkom Mirogoju.

Ključne godine: