Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Andrija Vekić

Biografija

Andrija Vekić

Kao igrač nekadašnjeg Proletera, Vekić je bio najbolji strijelac te epohe osječkog prvoligaškog nogometa (27), u više navrata obnašao je trenersku dužnost u najboljem osječkom klubu, pa i (1977. kad je NK Osijek, poslije 21 godine čekanja vratio prvoligaški status). Godine 1982. utemeljio je Školu nogometa iz koje su ponikli brojni, kasnije istaknuti igrači, kao što su Šuker, Bjelica, Cvitanović, Vlaović, Špehar, Rukavina i ostali

Pri vrhu imaginarne piramide najvećih nogometnih imena, koja je Osijek imao u svojoj povijesti, ako ne i na njenom «špicu», svakako je svoje mjesto djelovanjem tijekom duga života osigurao Andrija Vekić. Igrač, trener i sportski djelatnik par excellence, uostalom, za doprinos uspjesima i razvoju osječkog nogometa, a time i snaženju sveukupnog ugleda grada na Dravi, primio je za života i obje najprestižnije nagrade koje hrvatska država dodjeljuje u toj djelatnosti. Prvo je, 2003. godine, ponosno u obiteljsku arhivu trajno pospremio «Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora – Matija Ljubek», a četiri godine kasnije i Državnu nagradu za sport «Franjo Bučar».
Vekić je rođen 6. prosinca 1925. godine u Osijeku, gdje još kao dječak osjetio sklonost prema sportu, koji ga je, pokazat će se tijekom života, sasvim zaokupirao i proslavio. Iako mu je u radnu knjižicu upisan «staž» i za rad u nekadašnjoj Komunalnoj banci i Knjigovodstvenom servisu LIO-a, Andrijin život je, ustvari, uvijek bio i ostao – nogomet! Naime, magnetskoj privlačnosti tada još krpenjače i(li) kožnate lopte sa «žnirancima», priklonio se još dok je odrastao u Industrijskoj četvrti u skromnoj, radničkoj obitelji.
Uslijedila je i prva registracija neposredno uoči Drugog svjetskog rata, davne 1940. godine, za tada jaki osječki Hajduk. Kao iznimno daroviti strijelac, ubrzo je zamijećen i u drugim sredinama, mijenjao je dres točno kako je najbolji osječki klub dobivao novo ime, pa je, tako, igrao u ranom poraću za Udarnik, pa Bratstvo i Slavoniju, dakle za klubove iz čijih je korijena nikao Proleter, utemeljen u veljači 1947. Od tada, Andrija Vekić više nije mijenjao klupsku pripadnost. U preteči Nogometnog kluba Osijek igrao je punih 12 sezona, a da nije doživio težak prijelom noge, u Beogradu ožujka 1956. protiv Radničkog, zbir od 27 pogodaka u trogodišnjem nastupanju Proletera u Prvoj saveznoj ligi bivše države (1953.-1956.) bio bi i veći. Ovako je, na vječnoj listi najboljih Osijekovih strijelaca (u prvoligaškoj i drugoligaškoj konkurenciji) svih vremena, na četvrtom mjestu, s ukupno 63 pogotka. Onih 27, od 1953. do 1956., postignutih na čuvenom, šljakastom terenu igrališta «Kraj Drave» (na kojem su vratnice tada, po uzoru na Englesku, bile postavljene na istoku i zapadu objekta) i ostalim prvoligaškim stadionima u ondašnjoj FNRJ, zauvijek je ime Andrije Vekića upisalo kao nenadmašnog golgetera te epohe osječkog prvoligaškog nogometa. U prvenstvima Prve savezne lige, u te tri sezone, naime, nitko nije «zabio» više, pa ni trajni suigrač i prijatelj Frane Rupnik…
Završetkom igračke karijere (nakon prve polusezone '58/'59) posvetio se trenerskom poslu, s tim što je od 1963., pa do trenerskog povlačenja, u više navrata dobivao povjerenje klupske logistike osječkog drugoligaša u kojem je, uz trenerske, učestalo obnašao i administrativno-tehničke funkcije. Posao čelnog čovjeka struke prve momčadi tadašnje Slavonije (čije je ime klub nosio od 1962. do '67.) obnašao je u razdoblju 1963.-1966., a 1968.-1970., te 1971. predvodio je novoimenovani NK Osijek, baš kao što je i 1976/77. bio dio stručnog stožera momčadi koja je osječkom nogometu, nakon 21 godine čekanja, vratila prvoligaški status. Iz Osijeka je izbivao tek u sezoni 1975./76. kada ga je stečeni ugled i bogato iskustvo odvelo u daleku Libiju, gdje je vodio Itihad iz Tripolija. Njegove trenerske i ine savjete godinama su u tom razdoblju usvajali brojni istaknuti nogometaši, odreda ponikli na osječkom stadionu, od Mateja Kasača, Borisa Čulina, Branka Karapandže, Steve Piljaša…, pa Ivana Lukačevića, Stjepana Čordaša, Ivice Grnje, Gorana Popovića i mnogi, mnogi drugi. Osim po nogometnoj stručnosti, zapamtili su svog učitelja i po pravičnosti i, nadasve, vrsnom pedagoškom pristupu svakoj mladoj osobi.
Nakon 26-godišnjeg trenerskog staža, tijekom kojeg je bio i glavni trener ili asistent voditelja stožera, u mirovinu je Vekić otišao 1989. godine u svojstvu trenera-instruktora, ali je i od tada, sve do svoje smrti, ostao aktivno vezan uz Klub. U svakom trenutku, u svakom kutku Gradskog vrta, «čika Andrija» je bio rado viđen i uvažavan kao osoba dostojna trajne zahvalnosti i divljenja. Jer, osim već opisanog bogatstva igračke i trenerske karijere, baš je Vekićevo ime postalo sinonim za ugledni «osječki inkubator vrhunskih nogometaša», za - Školu nogometu utemeljenu 1982. u osječkom prvoligašu. Jer, koncipirajući nov, tada suvremen način selektiranja i školovanja mladih igrača, a s mladalačkim zanosom aktivno sudjelujući u stasavanju i usponu te škole, Vekić je stekao ugled i izvan granica Hrvatske. Iz Škole nogometa NK Osijek, naime, dakako i uz vrhunski doprinos tada mladih stručnjaka kojima je (i) Vekić ukazivao bezgranično povjerenje za razvoj (Milan Đuričić, Ljupko Petrović, Stjepan Čordaš, Ivica Grnja, Šaban Jasenica, Pavo Majer, Branko Karapandža, Ivan Maras, Goran Popović, Zlatko Stanković, Tomislav Priegl, Miroslav Žitnjak, Vlado Bilić, Miomir Meter, Tomislav Steinbrueckner i ostali), na domaću, a potom međunarodnu scenu kročile su plejade odličnih, nadasve školovanih nogometaša.
Davor Šuker, Nenad Bjelica, Goran Vlaović, Igor Cvitanović, Robert Špehar, Tomislav Rukavina, Jurica Vranješ, Marko Babić, Danijel Pranjić...., gdje su se god pojavljivali, s ponosom su pronosili ime glasovite škole, u kojoj su ponikli. Nije, dakle, teško shvatiti dimenzije životna opusa Andrije Vekića i njegova nemjerljiva doprinosa uspjesima i razvoju osječkog nogometa. A on, koji je obožavao grad u kojem je rođen i u kojem je stekao bezbroj prijatelja, poznanika, štovatelja, ni nakon neupitno stečene slave, ostao je skroman i jednostavan. Tu osječku nogometnu osobu par excellence, iza koje je ostala raznovrsna i impresivna karijera, na vječni počinak, 28. svibnja 2009. na Centralnom groblju smještenom nedaleko Industrijske četvrti gdje je i rođen, ispratile su tisuće štovatelja želeći tako posljednji put izraziti i svoju sućut neutješnoj supruzi Dragici i sinu Alenu. Koji će sigurno znati najbolje čuvati uspomenu na čovjeka kakvi se sve rjeđe rađaju. I koji je, zbog svega što je učinio za života, našao svoje mjesto pri vrhu te imaginarne piramide najvećih imena osjkečkog nogometa uopće. Ako ne i na njenom samom vrhu…

CV

Ime:Andrija Vekić
Godina rođenja:6.XII.1925.
Osijek, Hrvatska
Godina smrti:26.V.2009.
Osijek, Hrvatska
Područje:Sport

Ključne godine:


1925.rođen u Osijeku
1940.počinje igrati za osječki Hajduk
1947.igra u tada osnovanom Proleteru
1959.postaje nogometni trener
1975.trenira libijski klub Itihad iz Tripolija
1977.kao član Stručnog stožera dovodi NK Osijek u Prvu saveznu ligu
1982.utemeljuje Školu nogometa NK Osijeka
1989.odlazi u mirovinu
2003.dobiva Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora – Matija Ljubek
2007.dobiva Državnu nagradu za sport Franjo Bučar
2009.preminuo u Osijeku