Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Lav Mirski

Biografija

Lav Mirski

Vrsni violončelist, dirigent, umjetnički pedagog, voditelj, savjetnik i dirigent cijelog niza pjevačkih zborova (Zrinski, Kuhač i Lipa), sudionik bezbrojnih koncertnih priredbi, ali i počasni član Udruge glazbenih umjetnika Hrvatske, zamjenik predsjednika osječkog ogranka Matice hrvatske, te prije svega - ravnatelj Osječke opere, osnivač Osječke filharmonije, ravnatelj Glazbene škole i naravno, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Gotovo je nemoguće pobrojati sve funkcije, a još i teže sve zasluge koje je za razvoj glazbene i kazališne kulture, ali i kulture u Osijeku općenito imao veliki Lav Mirski.

Lav Mirski, odnosno Leo Fritz rođen je 21. lipnja 1893. godine u Zagrebu, u židovskoj obitelji. S glazbom se počeo baviti još u ranim danima svojeg života, učeći od velikih glazbenih umjetnika i pedagoga s početka 20. stoljeća – od Dugana, Lhotke, Fabrija i Humla. Prijemni ispit za upis na glazbeni Konzervatorij u glavnom hrvatskom gradu položio je 1907. godine, kad je njime predsjedao slavi skladatelj Ivan plemeniti Zajc, autor nekih od najznačajnijih djela naše glazbe. Na zagrebačkom je Konzervatoriju diplomirao violončelo i dirigiranje, te se 1913. godine uputio u Beč, sjedište onodobne Austro-Ugarske Monarhije, gdje je punih godinu dana proveo kao čelist Bečkog simfonijskog orkestra, učećiuz najveće zapadnoeuropske dirigente.

U Osijek Lav Mirski dolazi 1917. godine, kad je Austro-Ugarska već bila na izdisaju, a veliki car Franjo Josip više nije bio među živima. U grad na Dravi dolazi zbog Hrvatskog narodnog kazališta, gdje ga je pozvao onodobni ravnatelj Opere Mirko Polić. Bečko iskustvo s velikim dirigentima pomoći će mu u stjecanju značajnog položaja glavnog kazališnog dirigenta, u vrijeme kad opera u Osijeku, ali i cijeloj Europi dobiva sve veći značaj. Osim na poslu u kazalištu, Mirski je angažiran i u drugim gradskim aktivnostima. Maestro Mirski sudjelovao je u osnivanju Društva za unapređenje nauke i umjetnosti u Osijeku, koje će 1921. godine prerasti u Gradsku muzičku školu, odnosno Gradski konzervatorij. Na čelu osječkog konzervatorija u početku je bio Mirko Polić, a nakon Polićevog odlaska iz Osijeka, ravnatelj konzervatorija od 1926. do 1934. godine bio je – Lav Mirski. Od dolaska u Osijek zalagao se za osnivanje stalne filharmonije, što mu i polazi za rukom 1924. godine. Na čelu s Mirskim Osječka filharmonija izvodila je najsloženije skladbe velikih domaćih i svjetskih skladatelja.
1920. godine Polić i Mirski u Osijeku su angažirali velikog Lovru plemenitog Matačića, koji je o osječkoj Operi i samom Lavu Mirskom imao samo riječi hvale. Matačić je u Osijek pristigao po završetku školovanja u Beču, te mu je osječka epizoda u kojoj je učio od Mirskog bila i prvi profesionalni angažman.

U kazališnoj sezoni 1923./1924. Lav Mirski po prvi je put postao ravnatelj osječke Opere, te je u svojem mandatu uspostavio značajnu suradnju s Glazbenom školom i Osječkom filharmonijom, kojima je također bio na čelu, kao i s glazbenim društvom Kuhačevih dobrovoljaca. Zahvaljujući njegovom trudu, u vrijeme velike europske kazališne krize, u gradu na Dravi kontinuirano igraju operetne i operne predstave, te se održavaju koncerti. Glazbeni život Osijeka u vrijeme Lava Mirskog postao je značajan dio europskog kulturnog života onoga doba.
Mirski je u to vrijeme, između ostalog, prepoznao potencijale jednog mladog tamburaša, tada još dječaka, koji će kasnije postati utemeljitelj značajnih hrvatskih tamburaških institucija – Essekera Julija Njikoša – Đule.

Osim na području Osijeka, Mirski je djelovao i u drugim hrvatskim gradovima, ponajviše u rodnom Zagrebu, gdje je surađivao sa središnjim Hrvatskim narodnim kazalištem, ali i u Dubrovniku, te Rijeci. Ni međunarodna kazališno-glazbena središta nisu ostala imuna na njegov talent – radio je u Budimpešti, Pragu i nizu drugih europskih gradova.

Osječku Operu odveo je i u obližnji Pečuh 1940. godine, što je bilo njihovo prvo inozemno gostovanje – izvedena je Zajčeva opera „Nikola Šubić Zrinjski“, te Verdijeva „Traviata“. Mađarski tisak hvalio je izvedbe, a posebno ravnanje velikog Mirskog, kojeg su opisali kao autoritarnog dirigenta. Opera „Nikola Šubić Zrinjski“ čak je i snimljena, te djelomično emitirana na budimpeštanskom radiju. Iste godine u Osijeku je vodio premijeru „Ere s onoga svijeta“ Jakova Gotovca.

Glas o slavnom Lavu Mirskom postupno se širio svijetom, no dramatična događanja koja su uslijedila u Drugom svjetskom ratu promijenila su tijek njegove karijere. U travnju 1941. godine, po uspostavljanju Nezavisne Državne Hrvatske, Lav Mirski dobiva izvanredni otkaz u osječkom HNK. Isprva je deportiran u Zagreb, te je zatim odveden u logor Ferramonti u Kalabriji. Usprkos nevoljama koje su ga snašle, Mirski nije posustajao – njegov lavovski duh nagnao ga je da vodi pjevački zbor logoraša. U Bariju je kasnije dirigirao simfonijskim orkestrima za savezničku vojsku. Napustio je ove krajeve i otišao u Palestinu, gdje je u tri godine (od 1944. do 1947.) bio dirigent Palestinskog simfonijskog orkestra i Pučke opere u Tel Avivu. Osim toga, bio je i stalni suradnik radijske postaje u Jeruzalemu. Sve ovo događalo se uoči osnutka države Izrael.

Mirski se u Osijek vratio 1947. godine i ponovno preuzeo funkciju ravnatelja Opere, te je krenuo s novim oživljavanjem glazbenog života u gradu na Dravi. Njegovi uspjesi 1956. godine priskrbili su mu i funkciju intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Pet godina poslije, Mirski se umirovljuje, ali i nakon te 1961. godine ne miruje – nastavio je s dirigentskim poduhvatima. Posljednji dirigentski posao imao je 1966. kad je još jednom predvodio „Eru s onoga svijeta“.

Lav Mirski preminuo je u Osijeku 29. travnja 1968. godine. Pokopan je na Aninom groblju, na kojem leže i drugi brojni osječki velikani. Njegova je grobnica dugo bila zapuštena, no nepravda je ispravljena 2007. godine. Naime, u kazališnoj sezoni 2007./2008. osječki HNK proslavio je svoj 100. rođendan. To je ponukalo gradske vlasti na obnovu nadgrobnog spomenika. Ime velikog maestra Lava Mirskog nosi i jedan od trgova u središtu Osijeka.

CV

Ime:Lav Mirski
Godina rođenja:21.VI.1893.
Zagreb, Hrvatska
Godina smrti:29.IV.1968.
Osijek, Hrvatska
Područje:Kultura i umjetnost

Ključne godine:


1893.rođen u Zagrebu
1907.započinje izobrazbu na zagrebačkom Konzervatoriju
1913.zapošljava se u Beču, u simfonijskom orkestru
1917.dolazi u Osijek, kao dirigent Opere
1923. – 1941.ravnatelj osječke Opere
1926. – 1934.ravnatelj osječkog Konzervatorija
1941.interniran u logor u Kalabriji
1944. – 1947.živi i radi u Palestini
1947.povratak u Osijek
1956.postaje intendant osječkog HNK
1961.odlazi u mirovinu
1968.preminuo u Osijeku