Kamilo Firinger

Grad prije svega čine ljudi, ali grad čine i mnoge institucije koje nekoj zajednici daju karakter grada. Naravno, i te institucije pokreću i stvaraju upravo ljudi. Stoga predstavljamo Osječanina koji se smatra osnivačem osječkog arhiva, institucije koja danas nosi naziv Državni arhiv u Osijeku. Riječ je o doktoru pravnih znanosti, odvjetniku i arhivisti Kamilu Firingeru.

Kamilo Firinger rođen je 20. veljače 1893. godine u Daruvaru, od oca Frana, ravnatelja darovarske pučke škole i majke Slavke Šegec, inače rođene Osječanke. Djetinjstvo i prve godine osnovnoškolskog obrazovanja proveo je u Daruvaru, da bi 1903. godine preselio kod strica Josipa Firingera u Osijek gdje je 1911. godine maturirao u Klasičnoj Velikoj gimnaziji. Godine 1911/12. završio je topničku školu za rezervne oficire u Zagrebu, da bi iste 1912. upisao zagrebački Pravni fakultet. Prvi svjetski rat je prekinuo njegovo studiranje i odveo ga na bojšita diljem Evrope. Svoj ratni put ovako je zapisao sam Kamilo Firinger:

- Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio sam na srpskom, talijanskom, turskom i ruskom ratištu, na kojem sam odmah prešao Rusima i stupio u srpsku, kasnije rusku vojsku. Vrativši se 1919. godine iz Rusije, bio sam u borbama za osolobođenje Koruške zapovjednikom slovenske 1. baterije Topničkog puka u Celju, te mi je dodijeljena Koruška spomenica, a prema službenom Vojnom listu 30. lipnja 1920. godine riješen sam aktivne vojne službe – zapisao je Firinger o svom ratnom putu.

Nakon vojne službe u Prvom svjetskom ratu, Kamilo Firinger studij prava dovršava u Grazu i Zagrebu, a 1921. godine i doktorira. K tome, Firinger je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studirao i jezike i to ruski, francuski, engleski i mađarski. Na kraju se odlučio baviti odvjetništvom, te je najprije odvjetnički koncipijent u Zagrebu i Osijeku, da bi 1924. godine postao samostalni osječki odvjetnik s kancelarijom na uglu današnje Europske avenije i Stepinčeve ulice.

Međutim, njegova društvena aktivnost u Osijeku nikako se nije svela jedino na bavljenje odvjetništvom. Dapače. Firingera je zanimala i daleka osječka povijest, te je 1933. godine osnovao Arheološko društvo Mursa. Firinger se bavio i politikom, bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke, a potom i gradski zastupnik. Zanimalo ga je i novinarstvo, pa 1927. godine obnavlja izlaženje osječkih novina Hrvatska obrana gdje je bio glavni i odgovorni urednik, a kasnije i većinski vlasnik tiskare.

Posebno mjesto u njegovu životu zauzimalo je planinarstvo i sportska djelatnost. Opisujući taj dio života Kamila Firingera, mr. Vesna Burić ovako je zabilježila:

- Planinarstvo i priroda bili su mu jednba od osnova životnog djelovanja. Koristio je sve slobodno vrijeme za plivanje i sunčanje uz Dravu, a posebno pješačenje Baranjom, planinarenje po slavonskom gorju, Velebitom ili Slovenijom. Zajedno s grupom osječkih uglednika, Kamilo Firinger 1925. godine osniva Planinarsko društvo Jankovac, a sami planinari ga i danas nazivaju "ocem slavonskog planinarstva" dodjeljujući mu u dubokoj starosti titulu počasnog predsjednika Planinarskog društva Jankovac. Naime, upravo je Firinger inicirao i aktivno sudjelovao u gradnji prvog planinarskog doma u Slavoniji, onoga na Jankovcu još 1934. godine, kao i njegovu postratnu obnovu 1951. godine. Prešao je sve planinarske transverzale, primio visoka sportska odličja, pisao o planinarstvu i povijesti sporta, bavio se skijanjem i bio skijaški sudac.

Kao i Prvi, i Drugi svjetski rat prekinuo je Firingerov aktivan i stvaralački život. Taj dio svoga životnog puta ovako je sam opisao u svojoj biografiji:

- Najprije sam bio mobiliziran, neposredno uoči rata, u artiljerijskom puku u Zaječaru i kao takav sam i zarobljen. Kada sam se vratio iz zarobljeništva u Osijek, odmah sam 1942. godine mobiliziran u NDH za Tehnički odjel Drugog domobranskog Zbornog područja u Banja Luci i Brodu. Godine 1944. povezao sam se s partizanima. Kad je to otkriveno, 11. siječnja 1945. godine uhapšen sam, stavljen pod vojni prijeki sud i bačen sam u policijski zatvor. Spasilo me zračno bombardiranje Broda 19. siječnja kada je zatvor srušen do temelja. Od zatvorenih devet časnika jedini sam ostao na životu i kao teško ozlijeđen, sve do oslobođenja Broda 19. travnja 1945. godine pod stražom sam se nalazio u bolnici. Na pola ozdravljen, otpušten sam iz brodske bolnice i vratio se u Osijek. Kako su osječka i slavonska arhivalija bez nadzora bila izvrgnuta razvlačenju i uništenju, a nastavljanje odvjetništva mi nije odgovaralo, na prijedlog direktora osječkog Muzeja Slavonije dr. Josipa Bosendorfera, pristao sam da u Osijeku osnujem ispostavu zagrebačkog Državnog arhiva, budem njenim rukovodiocem i zahvalim se na odvjetništvu.

Osječka arhivska djeluje od 1947. godine kao ispostava Državnog arhiva u Zagrebu, a dr. Firinger je ravnatelj sve do 1956. godine kada se, zahvaljujući njegovim nastojanjima, osniva samostalna institucija regionalnog značaja – Historijski arhiv u Osijeku.

Osnivanjem 1947. godine, osječki Arhiv bio je suočen s mnogim problemima – financiranje, nedostatak kadrova, nedovoljan spremišni prostor, nebriga i neznanje za arhivsku građu na terenu i slično. Usprkos tome, zaustavljeno je postratno uništavanje arhivalija, te je evidentirana i dostupna arhivska građa u Slavoniji. „U tom poslu zaštite arhivske kulturne baštine glavnu ulogu odigrao je baš dr. Kamilo Firinger sa svojim znanjem, iskustvom, dobrim vezama i poznanstvima te ljubavlju za arhivsko gradivo. Njgovi izvještaji, obilasci terena i prikupljanje arhivskog materijala to jasno govore“ – zapisao je o djelovanju dr. Firingera, dr. Stjepan Sršan, arhivski savjetnik i ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku.

Kao viši arhivist, dr. Firinger sve do umirovljenja 1977. godine nastavlja skupljati arhivsku građu. Osobito intenzivno obrađuje tada već ogromne arhivske fondove. Radi na izvornoj starijoj građi 18. i 19. stoljeća Osijeka i istočne Hrvatske uz usporedo proučavanje mađarskih i austrijskih arhivalija. Osim toga, radi na organiziranju arhivske službe u Osijeku i čitavoj Slavoniji i Baranji za što dobiva priznanje Zlatna značka Saveza društava arhivskih radnika Hrvatske.

Inače, građom osječkog arhiva služile su se i danas služe stotine istraživača iz Osijeka, Hrvatske, tadašnje Jugoslavije i inozemstva. Pod vodstvom nastavnika, arhivom je prošlo stotine učenika, a kako navodi sam dr. Firinger, o građi i prošlosti Slavonije, osobno je napisao i objavio preko 400 tiskanih rasprava u Osijeku i izvan njega.

Dr. Kamilo Firinger bio je počasni član Muzejskog društva. Aktivno je radio Matici hrvatskoj, čiji je predsjednik u Osijeku bio sve do njezina ukinuća 1971. godine.

Nadalje, dobitinik je nagrade Osijeka za životno djelo, a njegovim imenom nazvana je ulica u osječkoj Tvrđi u kojoj se nalazi zgrada Državnog arhiva.

Dr. Kamilo Firinger preminuo je u Osijeku 21. ožujka 1984. godine.

Ključne godine: