Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Stjepan Leon Stepanov

Biografija

Stjepan Leon Stepanov

Osijek je danas prepoznatljiv po svojoj glazbi, posebno tamburaškoj, te ga bez ikakvog ustezanja možemo nazvati svjetskim sjedištem tamburaške glazbe. Tamburica se ovdje uči od malih nogu, a gotovo pola stoljeća u gradu na Dravi održava se Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe. Jedna od osoba zaslužnih za uzdizanje tamburice na glazbeni tron istoka Hrvatske jest – Stjepa Leon Stepanov. No, nije samo tamburica obilježila njegov život. Učio je klavir i druge instrumente, kao i glazbenu teoriju, u Budimpešti i Beču. Autor je niza skladbi i sudionik velikog broja koncerata.

Stjepan Leon Stepanov rođen je u Osijeku 30. siječnja 1901. godine. U gradu na Dravi završio je osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, a ovdje je naučio i svoje prve note. 1915. godine Stepanov je započeo svoj glazbeni put – tada, naime, od Antona Štefana, tadašnjeg dirigenta Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, počinje učiti klavir, teoriju glazbe i harmoniju. Štefan je, inače, rođen u Beču, gdje je na Muzičkoj akademiji bio učenik velikog Antona Brucknera.

1918. godine Stepanov odlazi u Budimpeštu, kako bi nastavio svoje glazbeno usavršavanje. U mađarskoj prijestolnici proveo je svega nekoliko mjeseci, učeći od klavirskog pedagoga Arpada Szendyja. Krajem 1918., po završetku Prvog svjetskog rata i s propašću Austro-ugarske monarhije, Stepanov se morao vratiti u Osijek. Na ovim područjima nastalo je nekoliko država, a mladi učenik morao se vratiti u Kraljevinu SHS, jer kao stranac nije smio boraviti u novoustrojenoj mađarskoj državi. Traganje za novim znanjima već ga je 1920. godine ponovno odvelo iz Osijeka – u Beču upisuje studij kompozicije na Muzičkoj akademiji. U prvi mah uči od profesora Mandyczevskog, a nakon toga kod velikog skladatelja i glazbenog teoretičara Josefa Marxa. Po završetku studija Stepanov je čak postao Marxov asistent.
Bečke dane Stepanov je provodio kao pedagog za klavir i predmete glazbene teorije, ali i kao korepetititor i koncertni klavirist. Pratio je brojne pjevače Bečke državne opere. Iskustvo i znanje stjecao je i gotovo svakodnevnim pohađanjem opernih predstava i koncerata. Organizirao je i godišnje glazbene večeri, te nastupao kao klavirist, violinst i čelist u pratnji pjevača na oko dvije stotine koncerata.

U Osijek se ponovno vratio nakon deset godina, no te 1930. u rodnom gradu provodi svega nekoliko mjeseci. Iste godine odlazi u Split, gdje na poziv Tomislava Tanhofera postaje dirigent i prvi čovjek opere. Na jugu ostaje godinu dana, te se 1931. vraća u Osijek iz obiteljskih razloga. Tadašnja osječka Muzička škola zapošljava ga kao predavača harmonije, kontrapunkta, analize glazbenih oblika, povijesti glazbe, znanosti o instrumentima, sviranja partiture i dirigiranja. Stepanov je na ovaj način svoja znanja prenio cijelom nizu i danas aktivnih osječkih glazbenika. Za svoje je učenike Stepanov napisao i objavio „Opću teoriju muzike“, ali i četiristotinjak različitih vježbi. U njegova djela spada i niz skripti, pravila in partitura, među kojima je i skripta „Opća i nacionalna povijest glazbe“.
U isto vrijeme, uz rad u školi, Stepanov je bio i dirigent osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, te je nastupao kao glazbena pratnja brojnim solistima. Radio je i kao glazbeni kritičar za Hrvatski list, koji je izlazio u Osijeku. Iz razdoblja dirigiranja u HNK potječe i njegova glazba stvorena za kazališnbe predstave: „Izdaja kod Novare“, „Povezani interesi“, „Machbet“, „Razbojnici“, „Zalamejski sudac“, „Saćurica i šubara“, te za „Umišljenog bolesnika“. Napisao je i niz kazališnih skladbi za mali orkestar, gudački kvartet, kvartet za klarinet, violinu, violu i glasovir, te za gudački trio, kao i za samostalne izvedbe violine, violončela i glasovira.

Kao profesor glazbe na zagrebačkoj XI. Gimnaziji Stjepan Leon Stepanov zaposlio se 1953. godine. Već naredne 1954. radio je kao muzikolog na Institutu za narodnu umjetnost, također u Zagrebu. U isto je vrijeme bio i vanjski suradnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, preteče današnje HAZU. Od 1963. svojim je brojnim angažmanima pridodao i onaj stalnog vanjskog suradnika na Staroslavenskom institutu Svetozar Ritig u Zagrebu. Za Institut je snimao hrvatsko glagoljaško crkveno pjevanje, te vodio fonoteku i glazbeni arhiv. Ove je snimke sistematizirao i transkribirao za Muzičku akademiju u Zagrebu, te za JAZU.

Osim kao glazbenik i glazbeni pedagog, Stepanov je djelovao i kao skladatelj, te se prometnuo u jednog od najproduktivnijih s područja Osijeka. U njegova djela spadaju „Ouvertura Symphonique“, „Svečani preludij“, „Simfonička uvertira“ i tri „Simfoniette“, koje je izvodila Osječka filharmonija u razdoblju od 1927. do 1932. godine. 1935. godine Stepanov je napisao kantatu „Pjesma Slavonije“ za solo, zbor i orkestar. Opereta „La Conchita“ praizvedena je 1938. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, a iz ove je operete u gradu na Dravi u to vrijeme bio iznimno popularan napjev „Pjesma o Osijeku“. Iznimno angažiran Stepanov je bio i na području tamburaške glazbe. Njemu se pripisuju zasluge za uvođenje tamburice u veće glazbene oblike. 1937. godine praizvedena je njegova ciklička skladba „Slavonski krajobraz“, pisana za orkestar Hrvatskog pjevačkog i glazbenog društva Zrinjski iz Osijeka.
Stepanov je izdao i dva albuma pjesama za glas i klavir, te je skladao više od stotinu kompozicija za pjevačke zborove. Najpoznatije kompozicije za muške zborove su: „Slavonski momački zbor“, „U slavonskom selu“, „Pjesme slavonskih didaka“, te „Pala tama“. Od skladbi za ženski zbor ističu se „Oj, brodaru“, „Lelo“ i „Sije cura lan“. Skladao je i za mješovite zborove, a ističu se pjesme „Imam diku“, „Cvijeće mi polje pokrilo“, „U jutro rano“, „Da zna dika“ i „Majčice moja“. Očuvane narodne melodije, mahom one sa slavonskih ravni, Stepanov je prerađivao za solo, zborove, te instrumentalne sastave.

Od muzikoloških radova Stjepana Leona Stepanova ističu se oni s temom nastanka narodnih pjesama, pjevača i folklora Slavonije i Baranje, ali i instumenata, narodnih pjesama, te drugih oblika folklora s područja Banije, Jadrana i drugih hrvatskih krajeva. Cijeli niz narodnih melodija iz Hrvatske Stepanov je instrumentirao i aranžirao za potrebe Radio televizije Zagreb, te za Radio Osijek. 1961. godine sudjelovao je u utemeljenju Međunarodnog festivala hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku.

Među njegova najpoznatija djela ubraja se i fantazija, odnosno reminiscencija „Stare staze“. Nju svakako treba posebno izdvojiti jer je vezana za Stepanovljevo prikupljanje narodne glazbe. On je često sela obilazio pješice, zapisujući melodije po sluhu, a kasnije ih snimajući na magnetofon.

Stjepan Stepanov preminuo je u Zagrebu 11. lipnja 1984. godine.

CV

Ime:Stjepan Leon Stepanov
Godina rođenja:30.I.1901.
Osijek, Hrvatska
Godina smrti:11.VI.1984.
Zagreb, Hrvatska
Područje:Kultura i umjetnost

Ključne godine:


1901.rođen u Osijeku
1915.započinje glazbenu edukaciju u Osijeku
1918.školuje se u Budimpešti
1920.školovanje u Beču
1930.povratak u Osijek i angažman u Splitu
1931.počinje raditi u osječkoj Muzičkoj školi
1953.preseljenje u Zagreb
1984.preminuo u Zagrebu