Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Josip Hamm

Biografija

Josip Hamm

Jezik je jedna od ključnih odrednica svakog naroda – možda i njegova najznačajnija. Sama ta činjenica izdvaja jezikoslovce kao iznimno važne izučavatelje i odrednike nacije kao takve. Jedan od najznačajnijih naših jezikoslovaca, učenik velikog Stjepana Ivšića, jest Josip Hamm, hrvatski slavist koji je gimnazijske dane ranih 1920-ih provodio u Osijeku, što ga svrstava uz bok drugih slavnih Essekera iz prve polovice 20. stoljeća.

Hrvatski slavist Josip Hamm rođen je 3. prosinca 1905. godine, u Slavoniji, u mjestu Gat nedaleko Valpova. Iste godine svijet je napustio veliki biskup i mecena, Esseker Josip Juraj Strossmayer, dok je u gradu na Dravi rođen drugi vjerski velikan – Franjo Šeper. Josip Hamm u Osijeku je pohađao Klasičnu gimnaziju, koju završava 1924. godine. Životni put nakon Osijeka ga odvodi u Zagreb, gdje studira slavistiku i germanistiku, kao student velikana Dragutina Boranića i još jednog bivšeg osječkog gimnazijalca – Stjepana Ivšića. 1928. godine Hamm dobiva jednogodišnju stipendiju za studijski boravak u Poljskoj, te u Krakovu, Varšavi, a potom i u Lavovu sluša predavanja i radi u seminarima kod tamošnjih jezikoslovaca T. Lehra Spławinskog, M. Małeckog, J. Rozwadowskog i K. Moszynskog. Diplomirao je 1929. godine, a 1931. postaje profesorski pripravnik u kosovskoj prijestolnici Prištini. Uskoro odlazi u Karlovac, a zatim u Zagreb, gdje postaje profesor u II. muškoj realnoj gimnaziji.

S preporukama poljskih slavista Małeckoga i Nitscha, Hamm je 1931. dobio mjesto honorarnoga lektora za poljski jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu i doktorirao 1934. godine, s disertacijom o Matiji Petru Katančiću, otkrivši znanstvenoj i kulturnoj javnosti Katančićevo nedovršeno djelo “Pravoslovnik”. Svakako treba spomenuti činjenicu da je isti Katančić prevoditelj prvog cjelovito tiskanog Svetog pisma na hrvatskom jeziku. Matija Petar Katančić svoje je školovanje i najbogatije stvaralačke dane proveo upravo u Osijeku, dok je rođen u Valpovu, odakle i Hamm vuče porijeklo.

Nikako ne treba zanemariti niti Hammovu zanimljivu ulogu u Drugom svjetskom ratu, kojeg je proveo kao sudionik svojevrsnog pokreta otpora nacističkim i fašističkim okupatorskim snagama i domaćim kolaboracionistima. Nakon izbijanja rata 1939. godine, Hamm je s Andrijom Štamparom i Julijem Benešićem sudjelovao u ilegalnom prebacivanju poljskih izbjeglica preko Zagreba u Francusku i Veliku Britaniju. Te aktivnosti, ali i pojedine njegove izjave iz tog razdoblja, 1944. godine koštale su ga zatvora. Iste ga godine uhićuje Gestapo te je sedam i pol mjeseci interniran u austrijskom Grazu.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata ponovno se posvećuje slavistici. 1946. godine postaje stalni sveučilišni lektor za poljski jezik, a 1948. imenovan je docentom za slavensku filologiju, s posebnim naglaskom na staroslavenski jezik.
Izvanrednim profesorom postao je 1954., a redovitim 1958. godine. 50-ih godina prošlog stoljeća započinje i njegov značajni iskorak na svjetsku znanstvenu scenu. 1954. godine Hamm gostuje kao predavač na sveučilištima u Londonu i Oxfordu. Na poziv austrijskoga ministarstva prosvjete prihvaća 1960. godine mjesto redovitoga profesora slavenske filologije i voditelja Katedre za slavistiku Filozofskog fakulteta u Beču. Katedru je reorganizirao i obogatio novim sadržajima, naslijedivši na tom mjestu velikane poput Miklošiča, Jagića i Trubeckoja. U isto je vrijeme obnašao i funkciju upravitelja Instituta za slavistiku u Beču.

Za profesora emeritusa Hamm je imenovan 1976. godine. Obrazloženje dodjele najveće znanstvene počasti ističe kako se u Hammovoj djelatnosti preklapaju nastavna, znanstveno-istraživačka i znanstveno-organizacijska sastavnica. Otvoren je modernim teorijskim smjernicama, u vidokrug istraživačkih zanimanja uključio je širok raspon problema: staroslavenski, poljski i hrvatski jezik, poredbenu slavensku gramatiku, hrvatsku čakavsku i štokavsku dijalektologiju, jezičnu povijest, jezikoslovne teorije, fonologiju i fonematiku, akcentologiju, leksikologiju i leksikografiju, transkripcijsku problematiku, paleoslavenistiku, paleokroatistiku, povijest slavenske filologije, gradišćansko-hrvatsku jezičnu problematiku, književnu i kulturnu povijest i druge teme.

Uz nastavnu karijeru, Hamm je kontinuirano objavljivao znanstvene i stručne članke, te knjige. Prvi radovi posvećeni si akcentološkim problemima – „Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva“ izlazi u Beogradu 1936., a „Prace filologiczne“ u Varšavi 1937. Intenzivno radi i na uspostavljanju hrvatsko-poljskih veza, te objavljuje 1935. godine „Čitanku i gramatiku savremenog poljskog književnog jezika s kratkim rječnikom“, a 1936. „Pregled gramatike poljskog jezika“ i „Zarys gramatyki języka serbochorwackiego“.
Paleoslavistiku je obogatio inovativnim raspravama o postanku glagoljskoga pisma i o prošlosti glagoljske azbuke, a 1947. godine izdao je „Gramatiku starocrkvenoslavenskog jezika“ i „Čitanku starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom“, koje su doživjele nekoliko dopunjenih izdanja.

Bio je predstojnik Lingvističkoga odjela Balkanske komisije, predsjednik Međuakademijskoga odbora za onomastiku sa sjedištem pri tadašnjoj JAZU, predsjednik Transkripcijske komisije i komisija za povijest slavistike i slavenski lingvistički atlas Međunarodnoga slavističkoga komiteta, potpredsjednik istog komiteta, član Međunarodne komisije za rječnik općeslavenskoga književnoga jezika, suradnik „Enciklopedije Jugoslavije“ Leksikografskog Zavoda Miroslav Krleža, u kojoj je, među ostalima, objavio i članak „Glagoljica“. Redovni je član JAZU od 1977. godine, član Austrijske akademije znanosti od 1966. i dopisni član Makedonske akademije nauka i umjetnosti od 1979. godine. U povodu 70. rođendana (1975. i 1976. godine) njemu u čast objavljena su tri zbornika: „Wiener slavistisches Jahrbuch“, „Festschrift zu Ehren von Josip Hamm“, te „Slovo“.

Josip Hamm preminuo je u Beču, 23. studenog 1986. godine, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju. Neporecivo je bio jedna od stožernih ličnosti novije slavistike, vodeći istraživač i znanstvenik čije je djelo utjecalo na razvoj kroatistike i slavenske filologije na području zemlje, ali i u svijetu.

CV

Ime:Josip Hamm
Godina rođenja:3.XII.1905.
Gat pored Valpova, Hrvatska
Godina smrti:23.XI.1986.
Beč, Austrija
Područje:Znanost i obrazovanje

Ključne godine:


1905.rođen u Gatu pored Valpova
1924.završava Klasičnu gimnaziju u Osijeku
1929.diplomirao slavistiku i germanistiku u Zagrebu
1931.profesor pripravnik u Prištini
1934.doktorirao u Zagrebu
1947.izdaje „Gramatiku starocrkvenoslavenskog jezika“ i „Čitanku starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom“
1954.gostovanja u Londonu i Oxfordu
1960.voditelj Katedre za slavistiku Filozofskog fakulteta u Beču
1977.postaje redovni član JAZU
1986.preminuo u Beču