Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Hugo Borenić

Biografija

Hugo Borenić

Obitelj mu je iz austrijskog Gradišća uoči početka Prvog svjetskog rata preselila u Našice. Životni put kasnije ga je nosio do Sarajeva, Budimpešte, Slavonskog Broda i Osijeka. Njegova glazba redovno je na repertoaru Međunarodnog festivala hrvatske tambburaške glazbe, koji se iz godine u godinu održava u Osijeku i drugim slavonskim, baranjskim, ali i prekograničnim središtima tamburaške glazbe. Njegovo ime je – Hugo Borenić.

Hugo Borenić rođen je u austrijskom Gradišću, pokrajini u kojoj i danas obitava velik broj Hrvata. Rođen je u obitelji intelektualaca 2. studenog 1907. godine u mjestu Gattendorf, poznatom i pod nazivom Raušer. Hugo Borenić bio je unuk poznatoga pisca, pedagoga i glazbenika Martina Borenića, te sin Roberta Borenića, učitelja i orguljaša, koji mu je još za ranih dana usadio ljubav prema glazbi.

Uoči početka Prvog svjetskoj rata, 1914. godine, obitelj Borenić preselila je u Našice, tada još u sklopu velike Austro-ugarske. Rani dani Huge Borenića obilježeni su očevim utjecajem, od kojeg je dobio i prvu glazbenu izobrazbu. U Našicama završava osnovnoškolsko obrazovanje, a obitelj je zatim 1919. godine preselila u Osijek, gdje Hugo završava srednju školu.
Glazbu je Borenić studirao na Vojnoj muzičkoj školi u Sarajevu 1928. godine. Zatim je edukaciju nastavio u Budimpešti i Temišvaru. Na početku svoje karijere djelovao je kao dirigent gradskoga gudačkoga orkestra u Bezdanu, mjesta na lijevoj obali Dunava u Bačkoj, u Vojvodini, na pdoručju današnje Republike Srbije, odmah uz granicu s Hrvatskom. U Slavonskom Brodu kasnije je podučavao glazbu.

Od 1934. godine započeo je pak stalno djelovanje u Osijeku. U ovom je gradu Borenić utisnuo svoj značajni glazbeni pečat, te je kroz gotovo šest desetljeća glazbeno razvijao Osijek kao skladatelj, dirigent i nastavnik glazbe. Bio je dirigent osječkih pjevačkih i glazbenih društava – pri Tamburaškog orkestru HPD Frankopan i u HPD-u Lipa, te pri Glazbenoj sekciji Udruženja radničkih sindikata. U to se vrijeme iznimno dobro upoznao s tamburicom, najprepoznatljivijim instrumentom slavonske ravni. Iz tog razdoblja potječe i njegova skladba, odnosno idila „Kad u večer Gospi zvoni“, koja je praizvedena 1937. godine na Smotri tamburaških zborova u Osijeku.
1939. godine sudjelovao je u osnivanju i bio je jedan od prvih glazbeih urednika Radija Osijek. U sklopu radijskog djelovanja potaknuo je osnivanje Tamburaškog orkestra, koji zatim svakodnevno nastupa u radijskom eteru, izvodeći koncertne skladbe za tambure, te kao pratnja vokalnim solistima narodnih pjesama.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata ponovno je postao urednik radija kojeg je osnovao, te na njemu ostaje do 1952. godine. Nakon toga postaje profesor glazbe u Učiteljskoj školi, te potom sve do umirovljenja glazbu podučava i u Glazbenoj školi Franje Kuhača, u kojoj i danas stasaju nove generacije osječkih glazbenika. U Kuhačevoj školi osnovao je harmonikaški orkestar i orkestar gitara. Za svoje je učenike pisao i u vlastitoj nakladi objavio prve osječke upute za ova dva glazbala.

U isto je vrijeme podučavao i u Nižoj glazbenoj školi Krešimir Baranović u Požegi, te u Glazbenoj školi u Našica, koja je 1956. godine utemeljena upravo njegovom zaslugom. U Našicama je djelovao i kao čelnik Mješovitog zbora Hrvatskog pjevačkog društva Lisinski. Uz sve ovo, Hugo Borenić bio je i dirigent tamburaških orkestrara osječkih društava Srđan Petrov i Pajo Kolarić.

Hugo Borenić je i sam skladao za tamburaške sastave. Prvo njegovo djelo „Pjesma za glas i glasovir“ tiskano je 1927. godine u Budimpešti. Napisao je pet uvertira, koncertne fantazije, parafraze i druga glazbena djela. Za tamburaške orkestre napisao je Venecijansku suitu, Sutjesku, simfonijsku sliku. Skladao je i scensku glazbu za predstave i dječje operete. Pisao je i skladbe za gitare, a napisao je i solo-pjesme na vlastite tekstove. Izdvajaju se djela „Plovi, plovi“, „Jesensko popodne“, „Ide dida oko duda“, „Lijepa ciganka“ i druge.

Osim kao skladatelj i glazbeni edukator, Hugo Borenić je djelovao ikao meliograf, te pisac i urednik stručnih knjiga. Istraživao je narodnu glazbu i pisao obrade, posebno manje poznatih glazbenih zapisa. Za tisak je pripremio zbirku "Dvojezične narodne pjesme duž Podravine". Za mađarske emisije u sklopu programa Radija Osijek Borenić je obrađivao ugarske narodne napjeve i skladbe. Autor je monografije "Nepoznata pjesma o Janusu Pannoniusu“. Monografija je nastala iz zapisa njegovih istraživanja narodne glazbe. Nepoznatu pjesmu prvotno je tiskao 1973. godine u „Radu“ Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 1974. godine Borenić u osječkoj „Reviji“ objavljuje glazbeni esej naziva „Šuma“, s temom glazbenih motiva u napjevima Slavonije i Baranje.

Borenić između ostalog potpisuje članke u znanstvenoj periodici. Preveo je libreto opere „Nikola Šubić Zrinski“ Ivana plemenitog Zajca na mađarski jezik. Neke od najznačajnijih njegovih skladbi su „Večernja idila“, „Barokna uvertira opus 92“, opereta „Mali ptičari“, te djelo posvećeno gradu na Dravi – „Oj Osijeku, dragi grade“. Potonja pjesma izvedena je na sedmom Međunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku, a pisana je za tenor, muški zbor i tamburaški orkestar.

Od njegovih ostalih djela svakako treba istaknuti sljedeća: „Gajdaš Iko“, „Tuna Bunjavilo“, „Inoče“, te „Umjetnikovu pjesmu“, posvećenu preminulom skladatelju Roku Šimunaciju. Njegove su skladbe i „Podoknica za brač i tamburaški orkestar“ fantazija „ Rovinjski verglaš“, uvertire „Nova zora“, „Buđenje duhova“, te „Silhuette“, kao i skladbe „Madrigalette“ i „Fantazija za tamburaški orkestar“.

Posljednje djelo Huge Boranića jest „Ciganska rapsodija opus 42“, poznata i kao „Rapsodija di Tzigano u d-molu“. Praizvedena je na Svečanom koncertu 11. po redu Međunarodnog festivala hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku 1983. godine, te tiskana u zbirci „Tamburaški orkestri“ – broj 11, u nakladi Kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske u Zagrebu.

Hugo Borenić preminuo je u Osijeku 26. siječnja 1983. godine.

CV

Ime:Hugo Borenić
Godina rođenja:2.XI.1907.
Gattendorf, Austrija
Godina smrti:1983.
Osijek, Hrvatska
Područje:Kultura i umjetnost

Ključne godine:


1907.rođen u Gattendorfu (Austrija)
1914.s obitelji preselio u Našice
1919.dolazak u Osijek
1927.piše prvo glazbeno djelo
1928.studij u Sarajevu
1939.sudjeluje u pokretanju Radija Osijek i Tamburaškog orkestra Radija Osijek
1952.započinje karijeru glazbenog predavača
1973.monografija o Janusu Pannoniusu
1983.preminuo u Osijeku