Krunoslav Slabinac KićoAntun Nikolić - TucaPetar SmajićIvica FeketeZlatko Burić
Pavle BlažekJan UrbanSigmund RombergMijo MajerIsidor Kršnjavi
Vladimir HafnerHugo BorenićJosip HammStjepan IvšićIvan Martin Divald

Isidor Kršnjavi

Biografija

Isidor Kršnjavi

„Kako to da mi se Osiek ovaj put tako milio? Što se je u njem promienilo? Zar nisu isti još bedemi kao nekada, bedemi, koji ti se čine kao zidovi tamnice, kad zapadne kiša u jesensko doba, bedemi, koji su ti granicom svieta, kad se mostovi pretvore u močvare , kroz koje se neznaš provući neimrljan, pa da ti vlaga neprodre u tielo, do duše. Zar nije na daleko i široko pukla ista ona prašna i močvarna ravan, zar nije gradić kao nekada, razderan kao prosjački plašt, u 4 diela?“ – tako je o Osijeku pisao, uspoređujući ga s Bečom i Peštom, Isidor Kršnjavi, hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti, pisac i političar.

Isidor Iso Kršnjavi (ili Izidor Kršnjavi) rođen je 22. travnja 1845. godine u Našicama, a za života je postao pravi renesansni čovjek, aktivan i uspješan u cijelom nizu djelatnosti. Iso Kršnjavi školovao se u nekoliko hrvatskih gradova – u Požegi je pohađao franjevačku pučku školu i franjevačku gimnaziju; u Zagrebu se školovao na plemićkom konviktu, odnosno u njemačkoj gimnaziji; dok je u Vinkovcima pohađao njemačku krajišku gimnaziju. Još kao mladić na osječkoj je gimnaziji predavao nekoliko predmeta – povijest, njemački jezik, filozofiju, stenografiju i krasopis. Prvi je iznio i prijedloge za sustav hrvatske stenografije. U Osijeku je Kršnjavi učio slikarstvo, kod slavnog essekerskog slikara Huge Conrada pl. Hötzendorfa.

U Beču Isidor Kršnjavi od 1866. do 1869. polazi studij filozofije. Na tamošnjem filozofskom fakultetu završava trienium – povijest, matematiku i filozofiju. Filozofiju je doktorirao 1970. godine. Studij povijesti umjetnosti, te slikarstva polazi u Beču i Muenchenu, te zatim u Rimu, od 1869. do 1877. U vrijeme studija Kršnjavi se oženio (1872. godine), za bogatu austrijsku građanku Marietu Fröschl. Nakon ženidbe neko je vrijeme u Italiji izučavao slikarstvo – u Rimu je slikao u ateljeu poljskog slikara Siemeradzikima. U Rimu se družio s velikim Josipom Jurjom Strossmayerom, koji je kao kolekcionar umjetnina bio zaintrigiran djelom Ise Kršnjavog, te je od njega naručio nekoliko djela. Riječ je o slikama „Raspeće“ i „Madona s djetetom“ za crkvu u Gorjanima nedaleko Đakova, te „Bogorodici“ za Crvku svetog Marka u Zagrebu. Strossmayer je Kršnjavog pozvao na katedru povijesti umjetnosti i klasične arheologije pri zagrebačkom sveučilištu, gdje je počeo raditi 1878. godine kao izvanredni profesor. U isto je vrijeme pratio i usmjeravao gradnju Strossmayerove galerije, čiji je ravnatelj postao kasnije, 1884. godine.

Kasniji politički potezi i bliskost s mađarskom strujom Kršnjavog će odvojiti od Strossmayera, koji je ustrajao na ideji jugoslavenstva. Čak ga je Strossmayer 1885. htio privremeno izopćiti iz Crkve.

Kršnjavi je 1878. osnovao Društvo za gajenje i promicanje umjetnosti i umjetničkog obrta, otvorio Muzej za umjetnost i obrt i pokrenuo Obrtničku školu. 1882. godine napisao je putopisni zapis „Listovi iz Slavonije“, povodom izložbe seljačkog umjetnog tkanja i veziva.
U njegovo književno stvaralaštvo ubraja se i putopis „Iz Dalmacije“ iz 1899. godine, nastao kao rezultat znanstvenog istraživanja umjetnosti sakralnih tvorevima s dalmatinskog područja. Autor je i „Autonekrologa“, koji je objavljen tek 1927.

1884. godine kao kandidat Narodne stranke, Kršnjavi je izabran u Hrvatski sabor, u Brodskom izbornom kotaru. Izaslanik je mio u mandatu od 1884. do 1887. godine, te se pokazao kao iznimno aktivan sudionik saborskim rasprava. Zagovarao je gospodarsko povezivanje s Ugarskom, ističući kako je ono u interesu Hrvatske. Brodski kotar uvelike je profitirao u njegovom saborskom mandatu.

Od 1891. do 1896. godine, u svojoj tzv. 'mađaronskoj fazi', Kršnjavi je bio ministar prosvjete i bogoštovlja, u vrijeme vladavine Khuena Hedervaryja. Svoje je ministarsko mjesto iskoristio za poslove vezane uz dobrobit hrvatske kulture, odnosno ishođenje sredstava za hrvatsku znanost i umjetnost. Utemeljio je žensku srednju školu na temelju modernih jezika, žensku stručnu školu, žensku trgovačku školu i školu za kućanstvo. Za dječake je uveo realnu gimnaziju novog tipa i otvorila put budućem jedinstvenom školstvu. Osnovao je škole za slijepe i gluhonijeme, a veliku brigu posvetio je graditeljstvu – izgradio je više od devedeset zavoda, te sagradio, odnosno dogradio devedeset crkvi. Kršnjavi je preuredio i sustav nautičke škole, ukinuo školarine, uveo u škole mačevanje i šetnje prirodom, te pronašao sredtsva za stipendiranje profesora. Pokrenuo je i „Nastavni vjesnik“, u kojem profesori uz naknadu mogu objavljivati znanstvene radove. Kao veliki zaljubljenik u umjetnost, Kršnjavi je naručivao slike i kipove, gradio ateliere, te afirmirao mlade umjetnike. Za Arheološki muzej u Zagrebu nabavio je numizmatičku zbirku, a za sveučilišnu biblioteku kupio je niz vrijednih i važnih edicija. Matici Hrvatskoj osigurao je sredstva za izdavanje prijevoda grčkih i latinskih klasika na hrvatski jezik.
Kršnjavi se može smatrati i zaslužnim za uvođenje nastave tjelesnog odgoja u škole. Zajedno s Hedervaryjem odlučio je napraviti odmak od Hrvatskog sokola, te njegovog češkog gimnastičkog sustava. Namjera je bila nacionalno obojen sokolski sustav zamijeniti neslavenskim, apolitičnim gimnastičarskim sustavom. 1892. godine raspisuje natječaj i u Švedsku na školovanje šalje Franju Bučara i Srećka Bošnjakovića. Bučar je u Švedskoj ostao dulje, a dobro je poznato što je učinio s hrvatskim sportom po povratku u domovinu. Kršnjavi je zaslužan za tzv. Školski zakon, koji određuje „...da mora uz svaku školu biti gombalište“.

Ministarska faza nije trajala dugo, a okončana je incidentom u kojem je spaljena mađarska zastava. Kršnjavi se potom okrenuo pravaštvu, a 1906. pristupio je radikalnom krilu Stranke prava – tzv. Frankovcima. Oženio se hrvatskom spisateljicom Štefom Iskrom, te se potom vratio slikarstvu. 1921. izveo je veliku fresku u svetištu franjevačke crkve, poznatu pod imenom „Sveti Franjo prodiče pticama“.
Tijekom cijelog života Kršnjavi je bio zaljubljenik u djela Dantea Alighierija. Zaslužan je za izdavanje prvog našeg prijevoda „Božanstvene komedije“. Inspiriran upravo Danteom, Kršnjavi piše djela „Božji vitez“ iz 1925., te „Božji sirotan“ iz 1926. Spisateljski rad pred kraj života svodio se na bilježenje tekstova u dnevnik. Iz dnevničkih zapisa nastaju „Autograf“, drama „Egejev toranj“ i esej „Načela ljepote“.

Isidor Kršnjavi preminuo je u Zagrebu 3. veljače 1927. godine.

CV

Ime:Isidor Kršnjavi
Godina rođenja:22.IV.1869.
Našice, Hrvatska
Godina smrti:2.II.1927.
Zagreb, Hrvatska
Područje:Kultura i umjetnost

Ključne godine:


1845.rođen u Našicama
1860-tihuči slikarstvo u Osijeku kod Hötzendorfa
1866. – 1869.školovanje u Beču
1870.doktorirao filozofiju
1869. – 1877.slikarsko školovanje u Beču, Muenchenu i Rimu
1884. – 1887.zastupnik Brodskog kotara u Hrvatskom saboru
1891. – 1896.ministar prosvjete u Hedervaryjevoj vladi
1906.pristupa Stranci prava – radikalnim Frankovcima
1927.preminuo u Zagrebu