Strossmayer Josip Juraj

1815. godina. Napoleon se vraća u Francunsku iz izgnanstva na otoku Elbi. Još jednom pokušava pokoriti Europu, no gubi odlučujuću bitku kod Waterlooa i završava njegova epoha. U Beču svjetski državnici raspravljaju o političkoj situaciji na velikom kongresu. Amiši dolaze u Sjevernu Ameriku, a britanski misionari pristižu na Novi Zeland. Umire Robert Fulton, izumitelj parobroda, a svijet napušta i Lady Hamilton, ljubavnica admirala Nelsona. Rađa se budući gospodar novog svjetskog poretka, Otto von Bismarck.

Ime: Josip Juraj Strossmayer
Godina rođenja: 4.II.1815. Osijek, Hrvatska
Godina smrti: 8.V.1905. Đakovo, Hrvatska
Područje: Religija i filozofija

Biografija

4. veljače iste godine u Osijeku na svijet dolaze braća blizanci, Josip i Juraj. Jedan od njih ubrzo će umrijeti, a roditelji neće biti sigurni o kojem se djetetu radi. Preživjeli blizanac od tog trenutka nosi imena obojice braće. Josip Juraj. Obiteljskog prezimena – Strossmayer.
Priča o blizancima nikad nije potvrđena, no za ono razdoblje smrt novorođenčati nije bila nikakva novost. Ili svijet jednostavno u tom trenutku nije bio spreman za dva genija u rangu biskupa Strossmayera. Ono što je sigurno i potvrđeno u povijesnim spisima jest da se tog dana rodio budući biskup, jedna od najkontroverznijih ličnosti iz novije hrvatske povijesti.
Od milja su ga njegovi sugrađani nazivali – Štroco. U gradu na Dravi završio je pučku školu, a ovdje je provodio i svoje gimnazijske dane. U obližnjem gradiću, Đakovu, krenuo je na studij bogoslovije, a završio ga je u Budimpešti i Beču. Radoznalom mladiću ovo nije bilo dovoljno, te je već kao 20-godišnjak doktorirao filozofiju.
Za jednog od ravnatelja carskog zavoga svetog Augustina u Beču i dvorskog kapelana imenovan je 1847. godine. Na ovaj način otvoren mu je put u javno i političko djelovanje Beča i cijele Austro-Ugarske Monarhije. Na prijedlog tadašnjeg hrvatskog bana, Josipa Jelačića, car Franjo Josip I imenovao ga je bosansko-đakovačkim i srijemskim biskupom. Od 1850. do svoje smrti, 55 godina kasnije, Strossmayer ostaje na toj funkciji.
Strossmayerova kulturna i politička djelatnost oduvijek je stavljana u prvi plan, a inspirirana je idejom jugoslavizma, integracijskom idejom koju je formirao zajadno s Franjom Račkim. Stvaranje južnoslavenske države, koja će objediniti Hrvate, Slovence, Srbe i Bugare, za njega je bila stvar budućnosti. Taj se cilj mogao ostvariti, smatrao je biskup, tek kad južnoslavenski narodi steknu političku samostalnost ili autonomiju. S Račkim je shvatio da se hrvatske zemlje trebaju prvo ujediniti, a tek je onda moguće okupljanje južnih Slavena oko Hrvatske u sklopu Austrougarske monarhije, te oko Srbije i Crne Gore izvan monarhijskih granica.
Kao promicatelj ideje jugoslavenstva, biskup Strossmayer je odigrao značajnu ulogu u osnivanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, preteče današnjeg HAZU-a. Zalagao se za uvođenje hrvatskog jezika u administraciju i škole.
Mnogi povijesničari u prvi plan stavljaju njegovo političko djelovanje, sasvim nepravedno ga optužujući za zanemarivanje crkvene uloge. Izgradnja katedrale u Đakovu, te niza crkava po biskupiji opovrgavaju njegove kritičare. Slavni biskup otvorio je i Dječačko sjemenište u Osijeku, pokrenuo biskupijski glasnik, te obnovio svetišta u Petrovaradinu, Aljmašu i Ilači.
Izgradnja takozvane „osječke katedrale“, župne crkve svetih Petra i Pavla također je zasluga biskupa Strossmayera. On je uvidio kako stara crkva, sagrađena još u 18. stoljeću, nije dovoljna za potrebe vjernika Gornjeg grada. Ideje o gradnji nove crkve javile su se još 1866. godine, no gradnja je počela tek 1894. kad je prikupljen novac. Nova crkva završena je 1898. godine.
Na vatikanskom koncilu u Rimu, održanom 1869. i 1870. godine, Strossmayer se pokazao kao jedan od najglasnijih protivnika neograničene papinske vlasti. Slavni trosatni govor protiv dogme o papinoj nepogrešivosti istakuno ga je i kao velikog govornika. Papa ga je tom prilikom pohvalio jer iznimno dobo govori latinski jezik.
Strossmayerov jugoslavizam proistekao je, između ostalog, i iz ideje o kršćanskom jedinstvu. Biskupski život obilježilo je i njegovo nastojanje sjedinjenja pravoslavnih crkava s katoličkom crkvom. Taj rad temeljio je na zajedničkoj duhovnoj baštini svetih Ćirila i Metoda.
Strossmayer je bio i veliki zaljubljenik u slikarstvo, a svoju je bogatu zbirku poklonio Akademiji.
Danas ime biskupa Strossmayera nosi osječko Sveučilište, čime je pridan značaj njegovoj ulozi u obrazovanju. Nekadašnja Duga ulica, inače najdulja u Osijeku, također nosi biskupovo ime. Njegova bista krasi rondel velikana.

Ključne godine

1815. rođen u Osijeku
1825.- 1831. polazi gimnaziju u Osijeku
1832.- 1831. studira u Đakovu
1834.- 1837. studira u Pešti
1838. zaređen u Đakovu
1838. mlada misa u Osijeku
1838.- 1840. kapelan u Petrovaradinu
1840.- 1842. studira u Beču
1842.- 1847. sveučilišni profesor i dvorski kapelan u Beču
1850. imenovan za biskupa
1850. ustoličen u Đakovu za biskupa đakovačko-srijemskog
1859. postaje rimski konte i asistent papinskog prijestolja
1861.- 1862. veliki župan
1866.- 1882. gradnja katedrale u Đakovu
1866. – 1900. gradnja župne crkve sv. Petra i Pavla u Osijeku
1867. govor na otvaranju JAZU
1868. svoju zbirku umjetnina poklanja JAZU
1869.- 1870. Vatikanski koncil čuveni govor protiv dogme o papinskoj nepogrešivosti
1874. otvaranje Sveučilišta u Zagrebu
1884. otvaranje Galerije slika starih majstora
1900. posvetio konkatedralu u Osijeku
1905. umro u Đakovu

Galerija slika

Poveznice

Mobirise

Miroslav Volf

1956.

Mobirise

Peter Kuzmič

1946.

Mobirise

Franjo Šeper

2.X.1905. - 30.XII.1981.

© 2017 Ypsilon d.o.o. - sva prava pridržana